Bogdanić je iz najpoznatijeg Tolstojevog romana odlučio u prvi plan staviti ljubavnu priču i snažan emotivni odnos Ane i Vronskog koji je, nažalost, završio tragično. No, s druge strane, upravo takav kraj daje dodatnu čar ovom performansu. Besmrtna baletna priča u tri čina o ranjivoj i svojeglavoj, ali hrabroj i odlučnoj ženi prikazana je klasičnim i neoklasičnim opusom baletne tehnike.

 

 

U glavnoj ulozi nastupila je Cristina Lukanec, koja se  besprijekorno uživjela u tako kompleksan lik Ane Karenjine. Ništa slabiji nije bio ni Ronald Savković u ulozi njenog pratitelja Alekseja Vronskog, kao ni Dmitri Andrejčuk kao Levin. Lukanec je uspješno odradila zadaću uprizorenja unutarnje borbe sa samom sobom, svojim srcem i mozgom, dušom i glavom, duhom i tijelom, determiniranim odnosima u društvu i slobodnom voljom. U svakom je pokretu davala dojam snažne Anine dostojanstvenosti.

 

Pratnju je činio cijeli riječki baletni ansambl te polaznice škole za Klasični balet u Rijeci i članice plesne udruge Dance studio Rijeka. Pokazale su veliku uvježbanost i u tehnički odličnoj izvedbi pružile adekvatnu potporu glavnim protagonistima ovog baleta.

 

Rodion Konstantinovič Ščedrin je ovaj balet pisao za Maju Plisetskaju, jednu od najvećih plesnih umjetnica 20. stoljeća, a sve su dosadašnje izvedbe izazvale izvrsne kritike. Lav Nikolajevič Tolstoj autor je realističkog romana “Ana Karenjina”, djela koje je uzdrmalo društvo u 19. stoljeću. Anin je lik inspiriran Marijom Hartung, starijom kćeri ruskog pjesnika Aleksandra Puškina. Ujedno se radi o vrhuncu realizma te tadašnju stvarnost prikazuje iznimno vjerno i objektivno, a opet dovoljno strasno i s velikom dozom kontroverze pošto se radi o ženi koja je slijedila svoje (prevrtljivo) srce pod svaku cijenu, što ju je na kraju i koštalo života. Tada su se kritičari itekako uzburkali i nisu željeli da djelo dobije zasluženu pozornost jer se kosilo s njihovim svjetonazorom i cenzurom. Jasno je kako bi danas takav potez bio koban te značajno osiromašio umjetničku scenu, a posebno ovu baletnu. Uostalom, Ščedrin je svakako zaslužio svaku pohvalu za uvijek škakljivo prebacivanje takvog djela u ples.