ZAGREB – Sinoć je u do posljednjeg sjedala ispunjenom Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu gostovao slavni talijanski baletan Roberto Bolle u večeri posvećenoj baletnoj umjetnosti. Baletni gala koncert pod nazivom Roberto Bolle i prijatelji dio je svjetske turneje na kojoj plešu najveće zvijezde te plesne umjetnosti. Ime Roberta Bollea vrlo je prepoznatljivo u baletnom svijetu: radi se o plesaču koji je izgradio internacionalnu karijeru te plesao s najpoznatijim balerinama, među kojima su Irena Pasarić i Edina Pličanić.

 

 

Zagrebačko izdanje koncerta započelo je koreografijom Prototype reloaded, svojevrsnoj odi Bolleu, njegovom tijelu i umjetnosti. Izvedba se oslanja na efekte prikazane na velikom videozidu: Bolle, ogoljenog tijela, izvodi osnovne baletne pozicije i korake na pozadini koja izgleda kao crtaća ploča. Početak za svakog plesača: savladavanje teške baletne tehnike. Zatim se pozadina mijenja u stilizirani mozak i živce, a Bolle počinje povezivati korake u ples. Balet mora teći prirodno, organski, mora se činiti potpuno laganim i u skladu s mogućnostima tijela. A zatim se na videozidu materijalizira sam Roberto Bolle čiji pokreti prate pravoga, živoga plesača na pozornici: što nam ostaje od baletne izvedbe? Sjećanje na energiju, boje, slike pokreta zamrznutog usred izvođenja, skok zaustavljen u zraku? Ili nešto više, emocija, doživljaj…

 

 

Sljedeći je bio Pas de deux iz trećeg čina Labuđeg jezera, poznatiji kao Ples Crnoga labuda, u izvedbi Alene Kovaleve i Tarasa Domitroa iz Boljšoj baleta. Zahtjevnu Petipaovu koreografiju izveli su nemirno i s previše sile. Nažalost, pokazali su ono čemu današnji plesači teže: forsiranim visokim skokovima, dizanjem nogu preko glave, prekobrojnim pirouettima, a sve bez pozivanja publike u priču i psihologiju Crnoga labuda.

 

 

Adiarys Almeida i Taras Domitro izveli su modernu koreografiju Wunderland kojom su pokazali mogućnosti zdravog baletnog tijela i povjerenje koje je potrebno imati u to tijelo da bi se izvele riskantne i eksplozivne kombinacije najtežih baletnih elemenata. Koreografijom je dominirala energija Adiarys Almeide koja osvaja svojom sitnom figurom, brzim i sigurnim okretima i moćnom kontrolom tijela.

 

 

Najljepši trenutak večeri darovali su nam Maria Eichwald i Roberto Bolle nadahnutom izvedbom Pas de deuxa iz baleta Romeo i Julija Kennetha MacMillana. MacMillanove koreografije podliježu klasičnoj formi, ali su prirodnije i tečnije od starih klasičnih baleta. Bolle je oduševio u ulozi koja mu je vrlo svojstvena. Naime, povijest će ga pamtiti kao baletnog Princa. Eichwald, iako na zalasku karijere, oduševila je mladenačkom, naivnom, ali tehnički vrlo zrelom i izbrušenom izvedbom Julije koja otkriva uzbuđenje prve ljubavi, a Bolle joj je nježno parirao u romantičnom pas de deuxu.

 

 

 

 

Liudmila Konovalova i Dinu Tamazlacaru zabavili su publiku veselim divertissementom Venecijanski karneval. Tamazlacaru je oduševio visokim, bravuroznim skokovima i nečujnim doskocima. Konovalova je demonstrirala pravu rusku baletnu tehniku suvereno vladajući najtežim balansima, promenadama i sitnim radom stopala.

 

 

Kovaleva i Tissi iskupili su se liričnom izvedbom pas de deuxa Dijamanti (iz baleta Jewels, Dragulji) Georgea Balanchinea. Publici su oduzeli dah predivnim baletnim kostimima koji su svjetlucali sjajem pravih dijamanata te Balanchineovom teškom, ali tečnom tehnikom. Kovaleva je vrlo mlada balerina (pamtimo ju s nedavnog natjecanja Prix de Lausanne) dugih ruku i nogu i lijepih baletnih stopala. Pokazala je izražajne kretnje ruku i glave te kontrolirane, visoke i muzički precizne developpe i arabesque, uz sigurnu podršku Jacopa Tissija.

 

 

Roberto Bolle i Maria Eichwald izazvali su ovacije publike nakon izvedbe koreografije Mono Lisa. Uz ritmičku pratnju zvukova strojeva izveli su akrobatski ples u kojemu je sitna Eichwald (čije me lice podsjetilo na Miju Slavensku) na špicama sjajno parirala visokom Bolleu. Sljedila je kratka, zabavna koreografija Les Bourgeois na glazbu Jacquesa Brela koju je komično izveo Dinu Tamazlacaru, prvak Berlinskog državnog baleta.

 

 

Večer nije mogla proteći bez obveznog divertissementa iz baleta Don Quijote, u izvedbi Adiarys Almeide i Tarasa Domitroa. Tehnički jedan od najzahtjevnijih pas de deuxa klasičnog baleta izveli su s velikom sigurnošću i španjolskim žarom. Domitro je plijenio akrobatskim skokovima i izražajnim toreadorskim pozama, dok nas je Almeida osvojila prepoznatljivim dvostrukim fouetteima kojima je izmamila dugi pljesak.

 

 

Koncert je završio modernom koreografijom Rencontre koju su otplesali Liudmila Konovalova i Roberto Bolle, a uz ples uživo, na pozornici, plesalo se i na videozidu: u nekom drugom okruženju, na nebu, u oblacima… Publika je ovim raznovrsnim programom bila oduševljena te je gromoglasnim pljeskom ispratila sve umjetnike, koje večeras čeka još jedan nastup na zagrebačkoj pozornici.