MOSKVA – Baletni svijet izgubio je u ponedjeljak dva svoja velika umjetnika. U 83. godini preminuo je Jurij Vladimirov, a izgubili smo i Jurija Grigoroviča, koji je imao 98 godina. I dok je Vladimirov poznat kao plesač i pedagog Boljšoj teatra, Grigorovič je slavniji po svojim koreografijama, a bio je i čuveni baletmajstor. Obojica su bili nosioci titule Narodni umjetnik SSSR-a, čime im je nekadašnja država odala priznanje za njihov doprinos kulturi.
Jurij Vladimirov rođen je 1. siječnja 1942. godine i u karijeri se okitio brojnim nagradama – među ostalim, osim što je 1975. godine proglašen Narodnim umjetnikom, dobio je nagradu Zaslužnog umjetnika te Orden Časti. Njegova je karijera bila duga i bogata: otkako je 1962. godine diplomirao na Moskovskoj državnoj koreografskoj akademiji (u klasi profesora Alekseja Jermolajeva), postao je član Boljšoj teatra. Bio je oženjen balerinom Ninom Sorokinom, piše Jutarnji list.
Popis njegovih uloga je bio dugačak, no publika ga najviše pamti po naslovnoj ulozi u Spartaku, potom u Orašaru, u Ivanu Groznom, Ani Karenjini, Don Quijoteu…
Publika je bila oduševljena njegovim raskošnim skokovima, a do izražaja je dolazio i njegov temperament na sceni. Sa suprugom, koja je također nosila titulu Narodne umjetnice, plesao je u duetima i publika ih je obožavala. Scenu je kao plesač napustio 1987. godine i zaposlio se kao pedagog u Boljšoju.

Jurij Grigorovič smatra se jednim od najvećih koreografa 20. stoljeća. Bio je umjetnički ravnatelj Boljšoj teatra od 1964. do 1995. godine, a u tom kazalištu je ostavio neizbrisiv trag. Bio je poznat po koreografijama Spartaka, Ivana Groznog, Romea i Julije, Orašara… Ono po čemu ga se pamti jest njegova kontroverzna verzija Labuđeg jezera, koja je mnoge iznenadila jer je on tako preradio balet da priča ima sretan kraj.
Rođen je 2. siječnja 1927. godine. U baletnoj karijeri je trag ostavio kao solist u baletu Kirov, a potom se, nakon povlačenja sa scene, posvetio koreografiji. Priznanje su mu donijeli radovi na Kamenom cvijetu i Legendi o ljubavi. Njegov je mandat Boljšoju donio česte međunarodne turneje. Premda je bio nagrađivan i cijenjen (osim titule Narodnog umjetnika bio je i Heroj socijalističkog rada), 1995. godine ušao je u sukob s opravom oko ugovora izviđača. To je dovelo do prvog štrajka plesača u tom teatru, a on je, nakon što pregovori nisu uspjeli, a sve glasnije kritike o stagnaciji umjetničkog programa preplavile medije, dao ostavku. No, njegova je karijera bila daleko od gotove: u Krasnodaru je osnovao baletnu trupu, s kojom je radio.
Potom se vratio staroj ljubavi i to 2008. godine, kako bi u Boljšoju radio kao koreograf i balet majstor. Odužili su mu se desetak godina kasnije, kad su obilježavali njegov 90. rođendan i to s dva mjeseca posebnih izvedbi njegovih baleta.
Bio je oženjen slavnom ruskom balerinom Natalijom Bessmertnovom, s kojom je u braku bio do njene smrti.