RIJEKA – Plesalo se sinoć na riječkoj Harteri, gdje je u sklopu Riječkih ljetnih noći izvedena plesna predstava Zovem se Nitko. Riječ je o predstavi za koju je glazbu skladao domaći autor Frane Đurović, a koreografiju potpsiuje Massimiliano Volpini. Nastala je u koprodukciji Muzičkog bienalla Zagreb i HNK Varaždin, a praizvedena je prije tri godine.

Pred publikom su sinoć plesači mladi plesači: Dina Ekštajn, Ida Jolić, Zvonimir Kvesić, Irena Mikec i Petra Valentić. Oni su na scenu donijeli neobični put jedne društvene grupe, koju predvodi karizmatični pojedinac. U skupini, gdje svatko zna svoju ulogu, gubi se individualizam. Pojedinac postaje dio skupine, a prestaje biti on sam. Postajući kolektiv, gubi samog sebe, i postaje Nitko. Balet zapravo istražuje ideje zapadnjačkog društva o potrebi za jakim vođom s jedne strane te pobunama i revolucijama kojima se vođama odupiru s druge strane. Postavlja se pitanje je li potreba da svi negdje pripadamo zapravo nasilnička ili je to samo način da ostvarimo dobro i lijepo?

– Ova je predstava putovanje kroz izobličenu duhovnost skupine ljudi koju vodi snažan i karizmatičan muškarac, razinu po razinu, obred po obred, prema obećanju više spoznaje. Pokazuje također ljudsku sposobnost da se svaki put preporode, da pronađu mir gdje mira nema, da prežive, da nađu snagu u solidarnosti i empatiji. Ljudi imaju potrebu vjerovati, biti zarobljenicima nečeg većeg nego što su oni sami. Odgovore traže u religiji, umiruju strahove molitvama, oslanjaju se na snažne muškarce koji su sposobni odrediti put. Nisu stvoreni da budu istinski slobodni – pojasnio je koreograf Volpini plesno djelo koje je stvorio.