SPLIT – Dugoočekivana premijera La Sylphide, jednog od najstarijih i najromantičnijih baleta, postavljenog po uzoru na drugi izvorni koreografski postav  Augusta Bournonvillea, napokon je redstavljen splitskoj publici, za što je zaslužna danska koreografkinja Karina Elver. La Sylphide u splitskom postavu je ujedno i prva premijerna izvedba samog IgoraKirova kao ravnatelja baleta, no i premijerno predstavljanje četiri nova baletna pojačanja splitskog ansambla.

Ova klasična baletna dvočinka sinoć je splitsku publiku razgalila, što je publika pak pokazala iznenađujuće dugim pljeskom, pozivajući soliste na višekratni bis. Sastav publike je bio zbilja raznolik, no ne sumnjamo kako su svi dijelovi tog sastava bili u potpunosti zadovoljenog baletnog apetita.

 

Prvi čin je tako ponudio dramaturšku i scenografsku poslasticu za sve one kojima baletna tehnika nije dovoljna za zadržavanje umjetničke pažnje. Scena je na zadovoljavajuće iznenađenje zaista upotpunila baletni sadržaj i bila nešto više od samog okvira unutar kojeg se baletna romansa odvijala. Definitivno je potpomogla čitavu koreografiju i putem prvog čina prenijela publici osjećaj jedne dvorske noći u Škotskoj.

 

Scenu u prvom činu otvaraju čarobna silfida (HazukiTanase) i škotski mladić James (ArtjomŽusov) čime čitava zabranjena romansa mladića koji se zaljubljuje u šumsku vilu zakuhava. Prvih četrdeseti pet minuta obilovalo je mnoštvom bajkovitih elemenata, među kojima oni baletni nisu bili toliko vidljivi. No, pored zadivljujućih kvadrilja, škotskog kola koji su dvorani otplesali i okovali pažnju najmlađih okretima u škotskim narodnim haljinama, zbilja ne možemo zamjeriti ovaj dramaturški naglasak prvog čina. Svakako ne smijemo izuzeti juniorke baletnog postava, koje ničim nisu zaostajale za svojim starijim i iskusnijim kolegama. Zaista, zavidnom uvježbanošću pokreta i samouvjerenim osmjesima su uspjele zatomiti jake otkucaje srca prouzrokovane tremom.

 

Prizor iz baleta, foto: HNK Split

 

U drugom činu se naglasak sa scenskih i dramaturških elemenata premjestio u potpunosti na baletnu tehniku, i to u pravom smislu te riječi. Splitski ansambl je demonstrirao zavidnu uvježbanost, a o samoj plesnoj tehnici bi se mogla razraditi zasebna kritika jer s tehničke strane sinoćnja izvedba bi se mogla ponosno postaviti na kazališne daske puno većih kazališta.

 

HazukiTanase (la sylphide), naoko krhka i lepršava, nevjerojatnom snagom je iznijela neprekinuti niz čitavog baletnog glosara – od arabesque do sauté. Posebne pohvale zasigurno zaslužuje njen baletni partner Artjom Žusov koji, mada nismo sumnjali u njegovu kvalitetu, ovu ulogu je iznio zadivljujuće – nevjerojatnom izdržljivošću i preciznošću, tolikom da su baletni poznavatelji u njegovim kombinacijama mogli uočiti konture svakog od pokreta, odnosno granicu na kojoj jedan pokret završava, a drugi počinje.

 

Ostatak plesača je također opravdao svoja mjesta u ansamblu. Matea Milas kao Effy, Jamesova ostavljena zaručnica bez zamjerke je otplesala svoj dio, dok je Aleksandar Korijakovski kao Gurn, Jamesov prijatelj, oteo veliki dio pažnje.

 

Ukoliko bismo pokušali sumirati sve doživljaje i zapažanja ove čarobne baletne dvočinke, rekli bismo kako je splitska publika imala priliku vidjeti apsolutno potpunu baletnu priču. Ne samo da je La Sylphide ponudila bajkovitu priču umetnutu u dječje dorađenu scenu na kojoj glavni junaci zbog ljubavi umiru Splitska verzija ove klasične baletne poslastice je uspjela tehnički pokazati da domaći ansambl svakom novom izvedbom može, kada želi, ponuditi puno više od onoga što smo očekivali. Nadamo se kako će čitava sezona ići u tom smjeru