SPLIT –  Balet Verdi koji je veliki uspjeh doživio premijernom izvedbom ovoga ljeta na Peristilu, sinoć je oživio splitsko kazalište. Žalosno je spomenuti da je odaziv ljudi bio ne baš tako velik, no unatoč tome glasan pljesak odzvanjao je u publici dugo nakon završnog čina.

 

Unatoč tome što smo isti balet gledali ovo ljeto na Peristilu, ipak su vidljive nekakve novine u postavi. Popravljeni su razmaci i dužina činova i zamjenjeni su određeni plesači. U svakome slučaju, splitski ansambl ni ovoga puta nije iznevjerio-vrlo je teško odrediti koja je od dviju izvedbi bila bolja; ona na otvorenoj sceni ili sinoćnja na kazališnim daskama Hrvatskog narodnog kazališta. Balet dug dva sata u tri je čina opisivao život velikog talijanskog skladatelja Giuseppeja Verdija. Utjelovio ga je izvanredni Lev Šapošnikov, koji je zaista duboko ušao u Verdijevu ličnost ističući se ne samo kvalitetnom glumom već i sjajnom scenskom komunikacijom sa kolegicom Elenom Nikolaevom, Verdijevom suprugom. Elena, vrsna tehničarka, ali ujedno i puna osjećajnosti, toliko je dobro odradila svoj posao da je scena u kojoj Giuseppina umire bila nevjerojatno stvarna, iako je sasvim jasno da je samo riječ o glumi.

 

Par La Danza plesali su prelijepa Iryna Chaban i Artem Zhusov, koji su kao i uvijek nevjerojatno dobro surađivali. Posebice ističem Irynu, koja je svojom vječnom ljepotom i unikatnom čarolijom zadivila svakoga u publici. Pohvale i Matei Milas, jednoj od najboljih hrvatskih balerina, koja je utjelovila Adele Dumilatre. Adele je jedna od četiri „bijelih balerina“ koje su tvorile veoma realnu sliku pariške opere, gotovo kao pokretnu sliku umjetnika Edgara Degasa. Modre vrpce, romantičarske pačke s mašnama i oživljavale su stoljećima stare slike francuskoga baleta.

 

Vjerujem da će sve čitatelje iznimno razveseliti kada saznaju da je njihovog učitelja, Luciena Petipa, plesao Yassaui Mergaliev, najslavniji, najenergičniji i definitivno najbolji plesač splitskog HNK. Njegova energija i snaga prštala je iz brojnih skokova koje je izvodio na sceni. Čini se da su glasine da Yassaui odlazi krive ili je pak riječ o tome da ga imamo čast gledati još ovu godinu na našim daskama.

 

Velike pohvale Ievi Karpilovskaji, Verdijevoj Claudini Cucchi. Neodoljivo podsjećajući na Osipovu, Ieva je letjela po pozornici što je ostavljalo dojam nevjerojatne lakoće i ljepote. Brza, okretna, hitra-jednostavno je sjala energijom. No ipak, kakva bi to izvedba bila a da ne spomenemo Yuliu Pivotskaju? Kao i svake godine do sada, a nadamo se još mnogo godina u budućnosti, njena moć, ljepota i predivan scenski izražaj krasile su scenu HNK. Plesala je solo par u Jeseni zajedno sa Artemom Zhusovom te, kao i uvijek, potpuno osvojila publiku.

 

Od godišnjih doba, u kojima je ansambl zaista radio složno i precizno, ističem Tinu Hatlak i Leonu Sivoš. Tina je bila, kao i uvijek do sada, vrlo profesionalna – izvrsna tehničarka, ali i veoma prisna sa scenom. Njena vedrina bila je zaista iskrena i zarazna. Leona, kojoj je na posljednjoj izvedbi nedostajalo možda mrvicu sigurnosti, sada se posve prilagodila splitskoj sceni, a njena izvedba solo para u zimi, zajedno sa sjajnim Mihaiem Mezeiem, bila je vrlo dobra. Zaista je sreća vidjeti dvije mlade, kvalitetne hrvatske balerine i posvjedočiti talentiranosti hrvatskih plesača.

 

Veoma je simpatična bila i Tarantela, koja je najsmijavala gledatelje i unosila vedrinu u predstavu. Od plesača još valja pohvaliti i Sanju Dimache, splitsku balerinu koja se ove sezone vratila na naše daske nakon porodiljnog dopusta. Želimo joj dobrodošlicu i nastavak dosad veoma uspješne karijere.

 

Bravo i za Anu Mamić i Roberta Žmirića, učenike baletnog studia HNK u Splitu. Kao Verdijeva djeca bili su iznimno dražesni, ali i profesionalni s obzirom na godine. Pohvale za trud i rad koji su uložili.

 

Na kraju veliko bravo i veliko hvala svima koji su nam omogućili sinoćnju predstavu koja je oživjela naše kazalište-bravo za predivne kostime koji su djelo Diane Bourek, izvrsnu scenografiju koja je nadomjestila onu prirodnu ljepotu na Peristilu, prelijepu glazbu i sjajnog dirigenta, Haria Zlodru, koju već dugo vremena izvrsno surađuje s baletnim ansamblom HNK. I što je najvažnije, čestitke Dinku Bogdaniću koji je drugu godinu na čelu HNK otvorio s predivnom izvedbom na repertoaru, već godinu dana oživljavajući „usnuli splitski balet“.