ZAGREB – Bajadera koreografa Vasilija Medvedeva sinoć je premijerno izvedena u HNK Zagreb, gdje je oduševila okupljene. Slike su prekidane burnim aplauzom, a pravo oduševljenje izazvale su pojave ljubimaca zagrebačke publike: Edine Pličanić, Tomislava Petranovića, Natalie Horsnell i Guilhermea Alvesa. Klasičari su ovim naslovom konačno došli na svoje, pa su punih 13 godina nakon zadnje premijere (Dinko Bogdanić) imali opet priliku pogledati ovaj balet.

 

Glazba Ludwiga Minkusa zaista je divna, a koreografiju je Medvedev radio prema izvorniku Mariusa Petipaa. Scenografkinja je Dinka Jeričević, a kostimografkinja Doris Kristić. Pačke su rađene u ruskom Grishku. Oni su izradili sve baletne suknje i poslali ih našem kazalištu, a onda ih je kostimografkinja dorađivala, prišivajući na njih ukrase.

 

 

Ova Bajadera traje tri sata (sa pauzama), no publika neće ni osjetiti kako vrijeme prolazi sve do trećeg čina, koji je nešto sporiji. Prva dva su brza: mnogo se toga događa, mnogo se glumi, scenom defiliraju plesači i plesačice u prekrasnim kostimima… Ima, doduše, u Bajaderi kiča – ali to je jednostavno takav balet. Scena u kojoj slavni ratnik Solor (Guilherme Alves) prolazi pozornicom napola ležeći na leđima slona – to zaista jest kič. Ali je prihvatljiv ako imamo na umu da je to tipičan balet 19. stoljeća.

 

Bilo je sinoć neujednačenosti, sitnih nespretnosti, ali sve u svemu, dobro je konačno imati novi naslov u sezoni, a da je riječ o djelu klasičnog baleta.Plesači su sinoć, općenito gledano bili dobri. Šteta je što nisu održali istu kvalitetu plesa tijekom cijelog baleta: Edina Pličanić (Nikija) u zadnjem je činu bila vidljivo umorna, Pavla Pečušak (sjena) nije bila na svom uobičajenom nivou, dok je ansambl u trećem činu u nekim trenucima bilo bolje i ne gledati. Odmah priznajemo da su to zaista sitnice, no one bodu oči: neke su balerine imale veći nagib tijela, neke manji, glave su im bile okrenute u različitim smjerovima, neke su gledale pod druge publiku, treće iza kulisa… Kao da netko nije pogledao generalnu probu i s njima doradio te detalje, koji bi učinili da grupne scene izgledaju bolje.

 

Naravno, treba reći da je balet zapravo jako dobar. Pas de deux Solora i Nikije iz prvog čina bio je dobar, a sukob Nikije i Gamzati (Natalie Horsnell) bio je fantastičan. Horsnell ovakve uloge očito odgovaraju – njena je mimika izvrsna, a ples korektan. Guillherme Alves kao Solor bio je jako dobar, a treba izdvojiti i nastup Tomislava Petranovića kao Zlatnog idola.

 

Ples s lepezama bio je dobar, a pritom ćemo zanemariti onu jednu lepezu koja je nespretno odlepršala na pod. Daria Brdovnik Bukvić spretno ju je primila i nastavila plesati kao da se ništa nije dogodilo, tako da je ta mala pogreška zapravo prošla relativno neprimjetno. Ples s vrčem, kojeg je plesala Ervina Sulejmanova, dobio je veliki pljesak i zbog nastupa dviju djevojčica: Laure Badovinac i Zare Grgić, učenica baletne škole.

 

U svakom slučaju, dobro je imati još jedan klasičan naslov na repertoaru. Bajadera ne izbacuje iz cipela, ali je estetski lijep balet, čiju je radnju lako pratiti, a u njemu bi mogli uživati i oni koji sebe inače ne doživljavaju kao ljubitelje klasičnog baleta.