Prije samo nekoliko dana, točnije 16. siječnja 2021. godine napunilo se 100 godina od dolaska Margarite Froman u Zagreb. Ova teška godina koja je iza nas okupirala je naše misli drugim problemima pa je dosta značajnih zbivanja ostalo zaboravljeno. No Hrvatski centar ITI organizirao je Znanstveno- umjetnički skup Margarita Froman. Voditeljica tog skupa Maja Đurinović te članice Pripremnog odbora Željka Turčinović i Nina Križan unatoč teškoća oko epidemioloških mjera uspjele su okupiti nekolicinu entuzijasta koji su obradili život i karijeru te značajne umjetnice.

Margarita Froman rođena je u Moskvi 1890. ili 1896. godine. Podataka oko točnog termina njezina rođenja ima malo i tu dilemu trebat će još rasvijetliti jer nam pisani podatci daju različite mogućnosti.
Margarita je rođena kao prvo od šestero djece u obitelji sklonoj umjetnosti. Djeca su upisivana u glazbene i baletne škole te su dva brata Valentin i Maksimilijan postali odlični plesači,Margarita primabalerina, sestra Olga vrsna pijanistica a brat Pavel likovni umjetnik – scenograf.

Nakon četiri sezone u ansamblu Bolšoj teatra, postaje Margarita solistica plešući u predstavama Copellia i Vragoljasta djevojka glavne uloge a sa svojim partnerom Mihailom Mordkinom nastupa u njegovim koreografijama diljem Rusije. Ambiciozni Mordkin svoju koreografiju baleta Aziade uspijeva snimiti kao prvi baletni film te Margarita ostaje zabilježena kao prva balerina snimljena u cjelovitom baletu filmskom kamerom. Uslijedili su nastupi u Ruskim sezonama Djagiljeva gdje zajedno sa svojom braćom gostuje po svijetu plešući mnoge koreografije Mihaila Fokina te se pojavljuje i kao partnerica Nižinskog u baletu Duh ruže.

Vrativši se s turneje po svijetu Margarita i cijela plesna obitelj uz sestru Olgu kao pijanisticu radi ratnih i revolucionarnih događanja odlučuju otići iz Moskve pa nakon mnogih teškoća dolaze u Krim gdje Margarita otvara svoju školu i tako započinje pedagoški rad. Nakon dvije godine od svojih učenica i braće osniva trupu s kojom kreće na gostovanja po Turskoj, Bugarskoj i dolazi u Kraljevinu Jugoslaviju te se zaustavlja u Zagrebu gdje dobiva ugovor kao primabalerina i baletna majstorica u HNK-u.

Njezin pedagoški rad bio je vrlo uspješan te ubrzo na scenu postavlja mnoge koreografije koje je i sama plesala i tako zapravo formira profesionalni ansambl u Zagrebu. Osim Orašara, Labuđeg jezera Copellie upoznala je publiku i sa suvremenim kompozitorima toga vremena Stravinskim i Prokofjevim. Kreira i nacionalne balete Licitarsko srce, Đavo i njegov šegrt , Imbrek s nosom, Zlato te do danas izvođeno završno kolo u operi Ero s onoga svijeta. Režirala je pedesetak opernih i petnaestak operetnih režija.

Neobično veliki opus u 35 godina koje je provela u Zagrebu te slavna imena kao Mija Čorak Slavenska, Sonja Kastl, Milko Šparemblek , Beata Domić Maja Bezjak,Frano Jelinčić govore o neobično velikoj energiji i znanju koje je posjedovala.

1955. godine odlučila je otići u Ameriku gdje su njezina braća već postavila temelje njihove baletne škole. Zajedno sa sestrom Olgom odlazi i tamo nastavlja svoj pedagoški rad sve do 1970. godine gdje je u Bostonu preminula.