Intervju: Temperamentni Baškir u zagrebačkom HNK

Autor: //Datum objave: 15.01.2011.
Možda niste čuli za sve plesače zagrebačkog HNK, no za Azamata Nabiullina sigurno jeste. Temperamentni Baškir prvak je zagrebačkog baleta, izvrsno priča hrvatski i sam sebe ne smatra strancem. Mogli ste ga vidjeti na televiziji, o njegovoj reakciji na Mamićevu izjavu o baletanima čitati u novinama ili ga vidjeti kako pleše u spotu Ane Rucner. S Azamatom sam popričala o njegovom školovanju, ulogama koje najviše voli i razlozima radi kojih je ostao u Hrvatskoj.
 

Kako si se počeo baviti baletom?

U Ruskoj Federaciji postoje lovci na talente. Kad sam imao deset godina, primijetili su me i predložili mojoj majci da me upiše u baletnu školu. Već sam tada znao da se želim baviti plesom, a i oduševila me ideja da iz rodnog Sibaya odem u Ufu i u tako ranoj dobi započnem samostalni život.

 

Gdje si se obrazovao?

Školovao sam se u Koreografskom učilištu “Rudolf Nureyev” u Ufi. Živio sam u internatu i uživao u školovanju. Posebno sam volio satove klavira i zamjeram si što sam zapostavio sviranje. Kolege su mi bili Andrey Merkuriev (zvijezda Boljšog Tetra) i Aydar Valeev (nekadašnji solist Splitskog Baleta). Školovanje je bilo vrlo naporno i teško, ali detaljno osmišljeno i prilagođeno razvoju i fizičkim predispozicijama. Još smo kao djeca znali tko će biti Princ, a tko dvorska luda i zašto je tome tako.


Gdje si plesao nakon škole?

Nakon diplome angažiran sam u Baškirskom državnom i opernom kazalištu gdje sam ubrzo dobio status prvaka baleta. 1998. godine otišao sam u Sankt Petersburg, postao prvak u Teatru Leonida Jakobsona, a istovremeno sam se usavršavao kod Olega Germanovicha Sokolova kojem je, uz ostale, učenik bio i Roberto Bolle. U tom razdoblju otplesao sve važnije uloge klasičnog i neoklasičnog repertoara, radio u mnogim privatnim trupama i proputovao gotovo čitav svijet.

 

Kad si došao u Hrvatsku i kako je došlo do toga?

Zapravo, zbog loše sreće. Naime, 2001. sa svojom sam tadašnjom matičnom kućom bio na turneji i jedna od destinacija bila je Pula – točnije Arena. Nastupao sam kao Princ u Labuđem jezeru, a Almira Osmanović me uočila i ponudila mi suradnju. Tada sam to odbio. Bila su to vremena kad u Rusiji nitko nije držao novac u banci, nego kod kuće. Ja sam skupio dovoljno za kupovinu stana, što sam dugo sanjao. Držao sam ih kod sebe, a kad su ukradeni a mene je to strašno pogodilo. Tada sam odlučio otići iz Rusije. Nudio mi se izbor – Engleska, Češka, Južna Koreja, Australija, Njemačka i Hrvatska. Vjerovali ili ne, ponuda Almire Osmanović zaista je bila među boljima i uvjeti su bili sjajni, a da se definitivno odlučim za Split savjetovala mi je i Valentina Gannibalova.

 

Najprije si bio u Splitu, a onda u Zagrebu…

U Splitu sam bio od 2004. do kraja 2008. Profesionalno mi je odgovarao odnos s Almirom i koreografi s kojima sam surađivao – među njima su Youri Vamos, Rami Be’er i već spomenuta Valentina Gannibalova. Za ovu su dvojicu čuli mnogi moji kolege iz Zapadne Europe i Amerike, a za Ramijem Be’erom su naprosto ludi. Također sam upoznao mnogo prekrasnih ljudi s kojima sam još uvijek u kontaktu, a o mom odnosu prema Splitskom HNK-u i njegovim zaposlenicima najbolje govori činjenica da smo supruga i ja redoviti gosti na premijerama Baleta. Moje je nezadovoljstvo bilo privatne prirode i prestalo je kad sam u prosincu 2006. godine kao gostujući Princ u Orašaru u buffetu HNK Zagreb upoznao svoju suprugu. Šest mjeseci poslije došla je k meni u Split, gdje smo se vjenčali i živjeli godinu dana. Kad nam se rodila kćer, odlučili smo se preseliti u Zagreb gdje su mojoj supruzi obitelj i prijatelji. U radni sam odnos ušao početkom 2009. godine, direktno nakon turneje po Italiji gdje sam svaki drugi dan plesao Princa u Orašaru. Odmah sam počeo pripremati ulogu u predstavi Dereka Deana, te sam od početka siječnja do sredine studenog s velikim oduševljenjem pripremio i otplesao 5 velikih solističkih uloga.
 
 Azamat Nabiullin na ulazu u zagrebački HNK, foto: balet.com.hr

 

Što više voliš plesati – klasičnije ili suvremenije predstave?

Klasika je osnova, stvara i razvija umjetnike i kao takva vrijedna je poštovanja. Volim plesati i suvremeni balet, a osnovni mi je kriterij umjetnička vrijednost. Zapravo, cijenim dobru dramaturgiju i psihološki razrađene uloge.

 

Koja uloga ti je bila najdraža, a koja najmanje draga?

Oduvijek sam najviše volio ulogu Albrechta u Giselle i Spartaka, to su uloge koje su podjednako tehnički i glumački zahtjevne. Nisam zavolio ulogu Colasa u Vragolastoj djevojci, jer sam u nju “uletio” u zadnji čas, a promijenio sam i partnericu. Srećom, to je bila sjajna Pavla Mikolavčić. Na koncu smo oboje nagrađeni za tu predstavu, no ja je svejedno nikad nisam smatrao svojom.


Kako izgleda tvoj jedan radni dan?

Budim se u 7.30, nakon doručka i obiteljskog druženja odlazim na posao gdje počinjem s zagrijavanjem u 9.30. U 10 sati počinju vježbe koje traju oko sat vremena. Nakon toga imam samostalne probe s pedagogom, probe s partnericama i s ansamblom. Sve u svemu, to je gotovo čitav dan proveden u dvorani. Primjerice, u Zagrebu je ove sezone izvedeno devet Orašara, od čega sam bio nosilac uloge Princa u njih šest. Uzmete li u obzir da su mi partnerice bile Pavla Mikolavčić, Edina Pličanić (Vila šećera), Rieka Suzuki, Petra Vargović Stanciu i Mirna Sporiš (Klara) u razdoblju od nekih mjesec dana, da sam sa svakom od njih uvježbavao, odnosno usavršavao duet, te da sam istovremeno plesao predstavu Tišina mog šuma, pretpostavljate da je moj radni dan krcat.

Jesi li ikad pomislio da nisi trebao odabrati balet nego nekakvo drugo zanimanje?

Kad čovjek razmišlja o ozljedama i uloženom vremenu, ponekad se upita nije li bilo pametnije odabrati neko praktičnije zanimanje. No, kontakt s publikom, reakcije na uložen trud i proces stvaranja – nešto su čega u mnogim drugim zanimanjima nema.

 

Kad usporediš ples ovdje i u Rusiji… Koje su razlike?

U Rusiji postoji bogata baletna tradicija koje u Hrvatskoj još nema. Cijeli je sistem temeljen na plesaču kao najvažnijem elementu predstave i velika se pažnja pridaje fizioterapiji, masaži i prevenciji mogućih ozljeda. Pedagozi vrlo ozbiljno shvaćaju bolove plesača i na svaku pomisao o ozlijedi se trenutno reagira. To ima veze sa dugogodišnjom baletnom tradicijom koja je u Rusiji, što je poznato, na visokoj – ako ne i najvišoj razini po svjetskim standardima. Većina najznačajnijih svjetskih plesača u povijesti baleta su Rusi ili su se školovali u Rusiji (kao naše primabalerine Almira i Irena ) ili su im, u najmanju ruku, pedagozi iz bivšeg Sovjetskog saveza.

Imaš li tremu prije predstave?

Tremu, srećom, nikad nisam imao i vjerojatno je to jedna od osnovnih predispozicija za solističku karijeru. Postoji kreativno uzbuđenje, to je vrlo stimulativno.

 

Dobio si nagrade Ana Roje i Oskar Harmoš… Jesu li te iznenadila ta priznanja?

Ona su potvrda  kvalitete i naravno da mi imponira kad komisija sastavljena od sjajnih umjetnika sa zavidnim karijerama smatra da sam ih zavrijedio. Isto sam tako oduševljen kad u Ufi, gradu koji je iznjedrio umjetnike kalibra Nureyeva i Šaljapina, naiđem na kalendar sa svojom fotografijom iz Spartaka ili kad mi prijatelji iz Sankt Petersburga jave da još uvijek znaju vidjeti plakate s mojim likom. To usrećuje, naravno.

 

Jesi li se ikad susreo s predrasudama o svojoj profesiji i kako se s tim nosiš?

Zapravo sam se s predrasudama o baletu prvi put susreo upravo u Hrvatskoj, a zadnji je put to bilo kad sam čuo legendarnu izjavu Zdravka Mamića na koju sam javno reagirao.
 
Najnovije iz kategorije "Intervjui":

“Čovjek može sve što želi i za što je spreman puno uložiti”

Profesor sa Zavoda za elektroničke sustave i obradbu informacija na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, Predrag Pale, više je od običnog znanstvenika. Osnivač CARNeta

Novi ravnatelj najavljuje: balet će se širiti Dalmacijom

Ilir Kerni postao je novi ravnatelj splitskog Baleta. Iza njega je dojmljiva karijera: bio je baletni prvak, balet majstor i pedagog u Hrvatskoj i inozemstvu. Iza sebe ima suradnju

“Uvijek želim vidjeti klasiku i ona me jako zanima”

Angelin Preljocaj došao je u Zagreb kako bi vidio plesače Baleta HNK koji pripremaju njegova djela “La Stravaganza” i “Annonciation”. Premijera je 7. lipnja, a do sada su s nj

Najnovije vijesti na portalu:

Predstavljena prva premijera

SPLIT – Na medijskoj konferenciji u foyeru Hrvatskog narodnog kazališta Split predstavljena je prva baletna premijera 67. Splitskog ljeta, plesna večer koju čine neoklasični

Najavljeno Splitsko ljeto

SPLIT – Konferencijom za medije u foyeru Hrvatskog narodnog kazališta Split jučer je predstavljeno je 67. Splitsko ljeto. Po šezdeset i sedmi put kazališna umjetnost u Splitu

Završeno natjecanje

ZAGREB – Na gala koncertu Slavenska Prix održanom u subotu na sceni HNK u Zagrebu dodijeljene su nagrade Međunarodnog baletnog natjecanja Mia Čorak Slavenska. Zlatnu medalju