ZAGREB – Prva ovogodišnja Večer njemačkih autora, otplesana sinoć u HNK, tehnički je bila u redu, no nije prenijela nikakvu emociju. Publike, uostalom, nije bilo onoliko koliko smo na prvim izvedbama navikli vidjeti: bez problema se moglo pronaći slobodno mjesto. Sinoćnja predstava bila je posvećena Uweu Scholzu, koreografu Druge simfonije, u povodu desete godišnjice njegove smrti.

 

Suita Suita Suita Marca Goeckea imala je neke dojmljive trenutke. Scena koja je ogoljela i u mraku, a plesači koji se u crvenim odijelima kreću njome zaista su efektno izgledali. Tečnost pokreta se dala primjetiti u nekim trenucima, no ono što se moglo vidjeti na sceni potpisnicu ovih redaka ostavilo je posve ravnodušnom. Pokreti mimo glazbe, oni koji su otplesani zapravo na tišinu, dobro su izgledali. Sabrina Feichter i Tomislav Petranović bili su korektnan par, što se može reći i za ostale plesače.

 

Pavla Mikolavčić i Mai Kageyama, foto: HNK

 

 

Druga simfonija publici se daleko više svidjela. Pavla Mikolavčić i Mai Kageyama plesale su glavne uloge, a partneri su im bili Guilherme Gameiro Alves i Tamas Darai. Baletani su svoje uloge otplesali tehnički korektno i bili dobra podrška partnericama. Pavla Mikolavčić bila je na svojoj uobičajeno visokoj razini, no sinoć se u pojedinim trenucima na njenom licu mogao zapaziti umor. Valja istaknuti i Nataliu Horsnell, s koje je sinoć bilo teško skinuti pogled. Prštala je energijom kakva se nije mogla zamjetiti ni kod koje druge plesačice.

 

Ono što u ovom djelu oduševljava je različitost interpretacije istih pokreta: Mikolavčić i Kageyama izvode iste pokrete, a zbog svojih različitih interpretatorskih osobina, taj je pokret zapravo različit. Plesači su bili usklađeni, što se lijepo moglo vidjeti u grupnim scenama, kada ih je zaista bilo lijepo vidjeti. Njihovi jedostavni kostimi doprinijeli su dojmu čistog i lakog pokreta – lišeni detalja, nisu privlačili pozornost na sebe, nego publici pokazali kretnju i liniju svakog tijela.

 

Nema se mnogošto zamjeriti prvoj ovosezonskoj izvedbi. No, oni koji su ovu predstavu već gledali lako mogu povući paralelu između sinoćnje izvedbe i nekih prijašnjih. Dok su neke prijašnje izvedbe zaista mogle oduševiti gledatelja, bez obzira koliko razumije pokret koji gleda, sinoć se takvo što nije dogodilo. Estetski kriterij zaista je bio zadovoljen, ali to nije jedini kriterij kojeg publika ima.