ZAGREB – Nakon loše Tišine mog šuma i fantastične Ane Karenjine, Leo Mujić je na daske zagrebačkog kazališta postavio novi balet, Gospoda Glembajevi. Praizvedba je otplesana sinoć pred punim gledalištem. Sudeći do dugotrajnom pljesku, Zagreb je dobio novi naslov kojeg će publika obožavati. Djelo je pitko i estetski dojmljivo, dramatično i upečatljivo.

 

Lako se tu da vidjeti jednak koreografski potpis čovjeka koji potpisuje Karenjinu: i ova balet traje dva sata, s jednom stankom nakon prvog čina, ne svira ansambl, nego se glazba pušta s vrpce, a plesači ulaze kroz lože i gledalište. Ima tu scena u kojima su plesači okrenuti leđima publici, grupnih scena u kojima nijemo osuđuju neki lik te već viđenog spuštanja reflektora, samo što oni ovoga puta ne uzrokuju smrt glavnog lika. Predstava ipak slijedi književni predložak – Leone ubija barunicu Castelli škarama. Ono što se može primijetiti je da u ovom baletu Mujiću nije dramaturški asistirala Valentina Turcu, a i on je u nekim dijelovima baleta napravio svojevrstan korak nazad – vratio se pomalo apstraktnom izrazu, uključivši posve moderan pokret.

 

Natalia Horsnell i Guilherme Gameiro Alves, foto: HNK

 

Plesači su sinoć apsolutno ostavili bez daha. Natalia Horsnell bila je fantastična barunica Castelli. Zavodljiva, zločesta, bijesna, strastvena. Cijelo vrijeme smo na sceni mogli vidjeti lik kojeg tumači i zaista nikoga nije ostavila ravnodušnim. Sjajan je bio i Takuya Sumitomo kao Leone, kao i Guilherme Gameiro Alves, koji je tumačio ulogu Nacija Glembaya.

 

Izvrsne su još bile i Iva Vitić Gameiro kao Fanika, Catarina Meneses kao sestra Angelika te Rieka Suzuki kao Alisa Glembay. Ansambl je svoj posao obavio fantastično i zaista su dali sve od sebe. Iako na trenutke jest bilo malih kašnjenja, odradili su fantastičan posao.

 

Ima tu sjajnih dijelova: perje koje pada po klaviru na kojem barunica Castelli i Leone vode ljubav (premda, ljubav možda nije prava riječ za njihov odnos), kao i činjenica da se sve odvija brzo: tijekom predstave se na sceni odvija po nekoliko radnji paralelno. No, u pojedinim dijelovima predstave ima previše glume, a premalo plesa.

 

Ovo je predstava za one koji vole balet, no ne i za ljubitelje Krleže. On sam nije bio sklon ni operi ni baletu, pa čak ni filmu, kada je riječ o njegovim djelima. No, da bi se radnju pratilo zapravo uopće nije potrebno poznavati priču: ispričana je jednostavno i lako je slijediti nit. Zbog toga je definitivno riječ o novom hitu, kojeg će publika rado gledati.

 

No, ono što je na sinoćnjoj praizvedbi neugodno iznenadilo je sam koreograf. Na poklonu s plesačima Mujić je došao odjeven u traperice i nešto što izgleda kao gornji dio trenirke. Svakako, odjeven onako kako ga ne bi pustili da iz publike gleda balet i krajnje neprimjereno odjeven za izlazak na pozornicu. Sjetimo se samo zadnje premijere – bilo je to Labuđe jezero, čiji je koreograf Vladimir Malakhov na scenu izašao casual, ali svečano odjeven. Ne znamo što stoji iza Mujićevoj poteza, no na taj je način pokazao kako ne poštuje ni plesače, ni publiku, a ni nacionalni teatar, koji mu već treći puta pruža priliku da kod njih postavi balet.