ZAGREB – Ljubitelji baletne umjetnosti sinoć su, po prvi puta u našoj zemlji, mogli uživati u dvije vrhunske baletne izvedbe pod zajedničkim nazivom Večer njemačkih autora. Izvedena su djela čuvenih suvremenih koreografa svjetskoga glasa Marca Goeckea i Uwea Scholza. Prvo se plesala Geoeckeova Suita Suita Suita, a potom Scholzova Druga simfonija.

Na glazbu Johanna Sebastiana Bacha Orkestralna suita br. 4 u D-duru Marco Goecke koreografiju je postavio 2008., a djelo je premijerno izvedeno 19. travnja iste godine u Leipzigu. Za prijenos koreografije u Zagreb pobrinuo se Giovanni di Palma, ugledni baletni umjetnik koji je i sam bio interpret prvih uloga u djelima ova dva autra. Spoj suvremenog baletnog izričaja i klasične glazbe prenijeli Sabrina Feichter, kao jedina ženska plesačica, te George Stanciu, Robert Bruist, Edgar Castillo, Eugen Dobrescu, Guilherme Gameiro Alves, Ovidiu Muscalu, Dan Rus i Daniil Yastrebov.

Osim

karakterističnih pokreta suvremenog baletnog izričaja, poput drhtanja, koreografija je obilovala još nizom rijetkih pokreta poput imitacije kihanja, brisanja nosa i verbalnog govora protagonista. Pohvala ide muškom dijelu ansmbla, dok je dvoje plesača, Sabrina Feichter i George Stanciu, zajedničkim nastupom sinoć publiku ostavilo bez daha. Pusta pozornica, na kojoj se ističu samo tijela plesača, stavlja naglasak na važnost koreografije i priču koju govore tijela. Zanimljivo je pojavljivanje niza cipela na početku i sredini koreografije, koje same od sebe nestaju. Snažnom dojmu koreografije pridonijelo je izvrsno oblikovanje svijetla, koje je postavio Udo Haberland. Za scenografiju i kostimografiju pobrinuo se Marco Goecke, a plesači su bili odjeveni u grimizna, baršunasta odijela.

Druga, neoklasična koreografija nosi naziv Druga simfonija i otplesana je glazbu Roberta Schumanna, jednog od najvećih i najreprezentativnijih umjetnika romantike. Korištena su djela Simfonija br.2 u C-duru, op. 61, I. Sostenuto asai, II. Scherzo, Allegro vivace , III. Adagio espressivo i IV. Allegro molto vivace. Izvornu je koreografiju postavio Uwe Scholz 1990. godine u Zürichu, a za izvrstan prijenos pobrinuo Giovanni di Palma. Za prijenos kostimografije, prema izvorniku kojeg je napravio Uwe Scholz, pobrinula se Emina Kušan. Plesači su bili odjeveni u jednostavne, svijetlo plave trikoe, dok su plesačice imale špice na nogama – prepoznatljivi element klasike. U viđenoj koregrafiji nemoguće je izdvojiti nekog od plesača. Svi su bili izvrsni, ujednačeni i ostavili su gledatelje bez daha. Ipak, spomenimo parove: zadivljujuću Pavlu Mikolavčić, Mai Kageyama, te Edgar Castillo i Guilherme Gameiro Alves.

Prilično zahtjevna i teška koreografije otplesana je skladno i sinkoronizirano, a da pri tome nije izostala gracioznost i elegancija pokreta. Skidamo kapu cijelome ansamblu na sinoć otplesanoj koreografiji, jer se nove i izvrsno otplesane koreografije rijetko viđaju na daskama zagrebačkog kazališta.