ZAGREB – Balet Verdi, s kojim je splitski balet sinoć gostovao u zagrebačkom HNK, mnoge je oduševio. Iako je publika pljeskom nagrađivala plesače nakon određenih scena, a čulo se i nekoliko uzvika “bravo”, potpisnicu ovih redaka izvedba je razočarala. Nakon premijerne izvedbe u srpnju 2013. na Peristilu, u sklopu Splitskog ljeta, sinoćnja predstava bila je mlaka, dosadna i plesački daleko od izvrsne. Je li riječ o tome da su plesači bili umorni, da li ih je mučila nova pozornica ili je ovaj balet prevelik zalogaj za njih (a na Peristilu ih je prošloga ljeta ponijela atmosfera premijere) teško je reći, no ono što smo sinoć gledali jednostavno nije bilo dobro.

Već na početku, kada Lev Šapošnikov (Verdi) i Elena Nikolaeva (njegova supruga Guiseppina) plešu, vide se sitne nepravilnosti. Nikolaeva, inače iskusna plesačica, sinoć nije bila u najboljoj formi, a uz to je veliku većinu vremena provela gledajući u pod. Oba plesača na samom su početku pokazala umor – podrhtavanje njihovih mišića bilo je jasno vidljivo. To se najjasnije vidjelo u potporama, koje je zaista bilo mučno gledati. Kasnije su se ipak popravili, a Elenin solo bio je jako dobar.

Prizor iz baletne dvorane bio je korektan, a prikaz vježbi na štapu zaista jako dobar. Yuki Nakashima tu je zabljesnula – djelovala je kao da iskreno uživa u plesu. Zadovoljstvo je, uostalom, vidjeti na pozornici rekvizit poput štapa iz plesne dvorane. Yassaui Mergaliev (plesao je ulogu učitelja baleta Luciena Petipae) u skokovima je, po običaju, briljirao, dok je s okretima imao izvjesnih poteškoća.

Sinoć definitivno nije zakazala Ieva Karpilovska, koja je jako dobro otplesala ulogu Claudine Cucchi. Na sceni je bila neopisivo slatka: njena mimika bila je izvrsna, a osim toga bila je brza i točna. Posebno je dobar bio njen solo u Proljeću. Veliko razočaranje bila je inače izvrsna Yulia Pivotskaya. Plesala je ulogu Verdijeve inspiracije, koju je ovoga ljeta izvodila Iryna Chaban. Chaban je u toj izvedbi, mora se priznati, bila bolja. Pivotskaya je sinoć bila umorna, ruke su joj se tresle i, premda je u nekim trenucima bila zaista dobra, opći je dojam da nije na svojoj uobičajenoj razini. Od manjih uloga valja izdvojiti uloge sobarice i radnika: Maja Lončar bila je vrlo ekspresivna na sceni, a isto se može reći i za Igora Glushkova.

Pošto je potpisnica ovih redaka gledala prvu izvedbu, ono što je sinoć mogla vidjeti bilo je miljama daleko od te izvedbe. Scena nije izgledala dobro: formacije su se gubile, plesači su bili vidljivo umorni i cijela izvedba odavala je loš dojam. Osim nekoliko svijetlih točaka, sinoćnja je izvedba nažalost lošija od prve. Plesači su bili umorni i bezvoljni, što je bilo najgore. Tehnički detalji mogu se zanemariti ako publika osjeti da plesač daje sve od sebe, no splitski nam plesači sinoć nisu dali gotovo ništa. Šteta, jer to je ansambl koji se počeo kretati u dobrom smjeru još prije nekoliko godina, kada su počeli ozbiljnije raditi klasične naslove. Pošto dosada nisu bili ovako loši, moguće je da je riječ jednostavno o spoju cijelog niza za njih nepovoljnih okolnosti. No, sinoć smo jasno vidjeli neke stvari koje nemaju veze s pozornicom, umorom ili lošim danom – neki plesači pokazali su da se svojem pozivu očito nisu dovoljno posvetili.