Diptih McGregora i Volpinija
ZAGREB – Baletni diptih dvojice umjetnika, Wayna McGregora i Massimiliana Volpinija premijerno će se predstaviti publici večeras, 15. ožujka, sjedinivši dvojicu koreografa ko
ZAGREB – Prepuno gledalište HNK Zagreb sinoć je s ovacijama popratilo gostovanje baleta Narodnog kazališta iz Brna. Zagrebačka publika s već istančanim ukusom naviknuta je na ovakav oblik predstave u kojoj su tri ili četiri kraća dijela različitih autora. Predstave su obično koncipirane po gradaciji veličine samog koreografa, pa tako tek zadnji dio bude onaj zbog kojeg je vrijedilo doći i pogledati predstavu. Oko tog rangiranja i poretka samih djela, nerijetko se dešava i ona lošija strana a to je da nekolicina gledatelja izlazi iz kazališta nakon prvog ili drugog dijela, jer budu nezadovoljni uradcima mladih koreografskih zamisli. Nadalje, oni ustrajni i pravi ljubitelji baletne umjetnosti ostaju do kraja i tek tada mogu dati pravi sud o cjelini koju su gledali.
4 elementa naziv je predstave, koji na prvu asocira na zemlju, zrak, vodu i vatru. U ovom slučaju to nije bio motiv predstave, već različitosti između žene i muškarca, spontanosti i reda. Kod sva tri koreografa možemo uočiti sva 4 elementa ukomponirana i sjedinjena dobro odabranom glazbom, kostimima, rasvjetom i naravno samim plesačima. Premijera ovog baleta bila je u Brnu u Mahen Theatru 9. ožujka 2018.
Prvi dio “Hidden Order” potpisuje mladi slovački plesač i koreograf Lukáša Timuláka koji iza sebe već ima dosta samostalnih koreografija. Apstraktna scena na kojoj se isprepliće red, struktura, razni obrasci koji su zadani tako određuju samom plesaču gdje će plesati i kako će između silnih traka, ograničenja i prolaza koji omeđuju prostor stvoriti svoj svijet u kojem opstaju. Često je upotrebljavan kontraliht svijetla, koji dočarava potpuno drugi rakurs gledanja. Obrisi plesača, njihova tijela koja prenose tada samo vizualni pokret na neki način brišu energiju, sam pogled i izraz njihovih lica.
Upotrebljavanje minucioznog pomicanja stopala, samo prsti – peta,tihog prolaska vremena, kontrira drugim plesačima koji svojim plesom naglašavaju brzinu i kaotičnost života. Cijela scena je crno – bijela, te je taj kontrast infiltriran u sve sfere kroz svijetlo, glazbu, kostime i pokret. Parovi u oklopima, vojničkim ustrojem kontriraju glazbi koja je svojom mirnoćom odavala kako je u svim životnim situacijama potreban balans. Ritmično plesanje otkucava red koji je prijeko potreban za razliku od zadnjeg dueta koji nas opet vraća u ono nestvarno i bestežinsko, nepredvidivu stvarnost kojoj teže naše emocije.
Prizor iz Sarabande, foto: Ctibor-Bachratý, HNK
Drugi dio sastojao se ustvari od dva dijela; muškog i ženskog. Koreograf je poznati češki umjetnik Jìrí Kylián. Njegova karijera je toliko plodonosna da ga je uvijek zadovoljstvo gledati i svakim putem sve više razumjeti. Sam Kylián kaže kako i nije uvijek potrebno razumjeti ono što gledamo, već da pronalaskom samo jedne sitnice s kojom se poistovjećujemo već puno znači u razumijevanju i opravdavanju dijela. “Sarabande” su napravljene još 1990., djelo koje do danas ima snažnu poruku u kojem karakterizira sva stanja na koja ljudska bića nailaze, u ovom slučaju -muškarci. Počinje rođenjem ispod baroknih krinolina, koje vuku paralelu do davnih vremena nastanka tog plesa, kada su sarabandu plesali muškarci u ženskim haljinama. Šest plesača koji su se bezrezervno davali na sceni bili su više nego odlični. Osim samog plesa, način izvođenja popraćen zvukovima, krikovima, stenjanjem, glasnim disanjem… nije lak i potrebno je mnogo hrabrosti, ekshibicionizma te potpunog prepuštanja performansu na sceni. Razna psihološka stanja, mirna, agresivna, ranjivost, seksualnost, introvertnost, ekstrovertnost, pripadnost pa sve do potpunog oslobođenja. Igra ritmom, glasovima, raznim zvucima, kao da je srasla s Bachovom glazbom. Oduševljenje u publici nije se moglo zanemariti pogotovo predivno isklesanim plesačima, apolonske ljepote i snage.
Drugi dio istog koreografa počinje podizanjem zadnjeg cuga s crnim zastorom, iza kojeg stoje plesačice. “Falling angels” naziv je ovog broja u trajanju od samo desetak minuta. Iako je sam broj naizgled trajao duže zbog ritma glazbe koja potječe iz afričke ceremonijalne ritualne glazbe iz Gane. Plesačice počinju svoj ples u slow motionu. Udaraljke daju ritam koji je cijelo vrijeme isti te snaga žena sve je jača i jača. Njihova težnja za izvrsnošću nadvladava sve prepreke na koje nailaze u svojim životnim fazama. Odličan rad plesačica, koje u jednostavnim kostimima privlače pažnju svojim izvođenjem pokreta i talentom privlačenja pažnje.
Šećer za kraj, Nacho Duato, “Gnawa”. Španjolski koreograf poznat zagrebačkoj publici, u dva navrata imao je tu čast da postavi na repertoar kazališta svoje balete: “Nafloresta” 2008. i “Por vos muero” 2013. Oduševljenje koje je tada vladalo kod plesača i publike ponovilo se i kod ove gostujuće izvedbe.
U ovom broju dolazi do izražaja organični ples, fluidan pokret koji se pretapa i koji nema nikakvih prirodnih, tehničkih ni izvedbenih zapreka. Svako tijelo je drugačije i procesuira pokret na svoj individualan način, ali kada u oku promatrača ples koji gleda on teče kao mirna rijeka u kojoj nema prepreka, onda je to užitak za gledanje. Ansambl plesači dosegli su vrhunce rasplesanosti, harmonije i sklada. Solo par predvođenim Emiliom Vuoriom i Arthurom Abramom iskreno su svojim plesom prodrli preko rampe i osvojili srca publike. Afrički melos snažna je glazba koja zajedno s koreografijom kulminira u dijelu obrednog plesa.
Sve u svemu, ova večer je bila jedno pravo osvježenje za zagrebačku publiku i ljubitelje plesne i baletne umjetnosti. Mladi plesači izvrsno su otplesali i pokazali se da su potencijalni plesači za ovakvu vrstu modernog i suvremenog plesa. Zagrebački baletni ansambl će 11. lipnja 2018. u Brnu uzvratiti gostovanje s praizvedbom baleta “Smrt u Veneciji” Valentine Turcu.
ZAGREB – Baletni diptih dvojice umjetnika, Wayna McGregora i Massimiliana Volpinija premijerno će se predstaviti publici večeras, 15. ožujka, sjedinivši dvojicu koreografa ko
SPLIT – Laurencia, balet u dva čina koreografa Vakhtanga Čabukianija na glazbu Aleksandra Kreina, premijerno će izvesti Balet Hrvatskog narodnog kazališta Split u petak 22. o
RIJEKA – Kroz plesni pokret će uskoro na pozornici riječkog HNK Ivana pl. Zajca oživjeti bezvremenski lutak Pinocchio i to kao balet za djecu čiju koreografiju, koncept i dra
SPLIT – Hrvatsko narodno kazalište Split najavljuje početak pretprodaje ulaznica za najpopularniji balet svih vremena, Orašar. Planirano je ukupno 16 izvedbi u studenome i pr
ZAGREB – Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu predstavilo je novi korak u osnaživanju domaćega plesnog kadra, osnutak Baletnog studija koji učenicima baletne škole omogu
ZAGREB – Prije točno stotinu godina (17. lipnja 1924. godine), u Narodnome kazalištu u Zagrebu praizveden je balet Licitarsko srce, nastao u suradnji skladatelja Krešimira Ba