SPLIT – Protekla dva dana u gradu se među ljubiteljima baleta govori samo o Baletnom triptihu, koji je izveden na Međunarodni dan plesa. Prava baletna poslastica definitivno je dobro dočekana, a jedino što kvari dojam poklona povodom dana plesa jest činjenica da ulaz nije bio besplatan. Istina, nigdje u našoj zemlji tog se dana nije moglo pogledati cijelu (i besplatnu) baletnu predstavu, ali možda ne bi bilo loše da takvo što jednog dana postane praksa u našim kazalištima. Nije li Dan plesa upravo idealan za popularizaciju baleta, a to bi bilo najbolje učiniti otvorivši širom vrata kazališta? No, ostavimo to po strani. Ionako je to kritika svih naših kazališta, a ne samo splitskog.

Triptih koji je izveden zamišljen je kao koncert, kroz koji je publiku sa svojom pričom vodila balerina Matea Milas. Bio je to definitivno drugačiji balet, neobičan spoj glazbe i pokreta. Prvi dio je bila praizvedba baleta SubSoul koreografa i scenografa Mihaia Mezeia, koji je solist splitskog ansambla. Za kostimografiju je bila zadužena Alexandra Bertea. Plesali su Jelena Šarić, Leona Sivoš, Alexandra Bertea, Korana Bilan, Ivan Boiko, Mario Bulčić, Mircea Mainteanu i Romulus Dimache. Pokret je bio suvremen, a pričalo se o ljubavi, životu i smrti. Balet je na sceni pokazao svu snagu ljudskog tijela, prikazavši gipkost plesača. Plesači su bili ujednačeni i precizni, a energija njihovih tijela u pokretu izazvala je brojne ovacije publike.

Drugi dio koncerta bio je odlomak iz baleta Šum mora, Barok za kapetana. Koreografkinja je Ljiljana Gvozdenović, a Handela glazba iz dueta Opere Rodelinda savršeno je odgovarala. Plesali su Katerina Kuznjecova, Ashatbek Yusupzahov te Eva Karpilovskaya i Ivan Boiko. Veza Ljiljane Gvozdenović i Splita posebna je, a naša publika jako voli njene balete. Ono što smo mogli vidjeti je ogled čiste klasike, koja pokazuje sve čari ove umjetnosti. Duet za dva para rađen je u tipičnom stilu Ljiljane Gvozdenović – čisto, korektno, s naglaskom na pokret. Strogo, a profinjeno, estetski vrlo privlačno. Plesače treba pohvaliti zbog pokazane preciznosti, točnosti i ujednačenosti.

Zadnji dio koncerta je Pixels, koreografija Dinka Bogdanića. Prazivedbu su na sceni izvrsno odradili Elena Nikolaeva, Lejla Bajramovic, Bojana Lipovščak, Hazuki Tanase, Katerina Kuznjecova, Artem Zhusov, Ashatbek Yusupzahov, Silviu Tanase, Romulus Dimache i Remus Dimache. Glazba potpisuje Joško Koludrović, a scenografiju Dražen Pejković. Plesači su bili direktni, prezicni, točni i ujednačeni, a zanimljiva koreografija pokazala je publici čari baleta. Ovaj je balet nešto drugačiji – ponajprije, tu je glazba domaćeg autora. Kuriozitet je da je to zapravo prva praizvedba baleta na skladbu splitskog skladatelja nakon više od tri desetljeća. Na sceni cijelo vrijeme, u pozadini, vidimo na platnu projekciju pixela, koji mijenjaju oblik. Polako se pretapaju jedni u druge, a svjetla koja isijavaju daju mističnost pet parova koje se ispred njih kreće. Svjetla stvaraju novi svijet, daju nove mogućnosti, pretvaraju svijet pozornice u nešto drugačije, čineći to polako, nenapadno, tiho ispred naših očiju. Upravo kroz ovu koreografiju baletna večer doživjela je svoj vrhunac. Već je najavljeno kako će gostovati u inozemstvu, što očekujemo s velikim zanimanjem.