Đavo u selu najpoznatije je hrvatsko baletno djelo, praizvedeno u Zürichu 1935. godine, a u Zagrebu je premijerno izvedeno 1937. godine.

 

Balet se u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu od 1943. do 1947. izvodio u koreografiji Oskara Harmoša. Koreografi Pia i Pino Mlakar na scenu zagrebačkog HNK balet su postavili 1954. godine, izvedbom je ravnao sam skladatelj Fran Lhotka, scenografiju je napravio Aleksandar Augustinčić, a kostime Inga Kostničer.

 

Balet je podijeljen u tri čina i 8 slika:

 

1. slika: Proljeće

Kasno popodne u proljeće. Pred bunarom očekuje nestrpljivo seoski momak Mirko svoju Jelu. Konačno se ona pojavi i oni se nađu u sretnoj ljubavi.

 

2. slika: Đavlove ruke

Đavlove ruke pojavljuju se iz tame, vijugaju i pipaju ispred sebe poput polipa. One hvataju dva srca što lebde u prostoru i uhvate jedno od njih, Mirkovo, te na taj način unište Jelinu i Mirkovu ljubavnu sreću.

 

3. slika: Na bunaru

Djevojke sa zemljanim vrčevima dolaze k bunaru. One brbljaju i šapuću, ali kad im se Jela – ništa ne sluteći – približi, zamukne svaki razgovor. Jela ostaje sama kod bunara, ona očekuje Mirka, promatra svoj odraz u bunaru i sanja o zajedničkoj sreći koja joj se čini tako blizu. Tada se pojavi Mirko grleći dvije djevojke s kojima se uputio na vašar. Mirko je kao opijen, on Jelu uopće ne vidi. Jela ostaje očajna, sama.

 

Edina Pličanić kao Đavolica

 

4. slika: Vašar

Prerušen u trgovca Đavo je na vašaru podigao šator. Mirko kupuje od njega pâs ne sluteći da će ga to dovesti pod vlast Đavla i lišiti ga njegove slobodne volje. Upozoravaju ga, žele mu pomoći, ali on nikoga ne sluša. Opasuje se novim pâsom, a na to ga Đavlov pomoćnik silom odvede. Svi se prisutni razbježe. Đavo likuje nad svojim plijenom, prijetvorno se ispričava i nestane. Napušten ostaje vašar na blijedoj mjesečini. Jela tumara ovom pustoši tražeći izgubljenu sreću. Dva muška glasa u daljini pjevaju.

 

5. slika: K đavoljem mostu

Noć. Iz krčme „K đavoljem mostu“ čuje se buka pijanaca. Mirko se uzalud pokušava osloboditi Đavlove vlasti. Da bi pokazao svoju moć, Đavo stvori prikazu mladića sličnog Mirku. Odjednom se ruke i noge ove prikaze otkinu s trupa i vrate na svoje mjesto. Isto se događa i s glavom. Kad ovog priviđenja nestane, pojave se djevojke-zavodnice. Njihov ples dostiže vrhunac nastupom izvanredne ljepotice kojoj Mirko zaslijepljen pada pred noge. Istog se časa ljepotica pretvara u Đavolicu koja će od sada biti Mirkova učiteljica đavoljeg zanata.

 

6. slika: U paklu

U paklu kod Đavolice bude se opet Mirkove uspomene na ono proljetno popodne koje je proveo s Jelom kraj seoskog bunara i to sjećanje postaje sve življe. Đavolica iznenada prekida njegovo sanjarenje. Udarajući nogama u taktu valcera ona ga obilazi u krugu i napokon ga povlači u divlji ples svojih ljubavnih vještina. Mirko se brani od tog đavoljeg čara. Sjeća se Jele koju je napustio, savjest ga muči i želi se osloboditi. Tada se izdaleka čuje Đavo koji se vraća s puta po zemlji. Ponosan na svoje uspjehe, odbacuje plašt i počinje ples s Đavolicom i ostalim đavlima. Mirko skoči, zgrabi plašt, domogne se tako Đavlove moći i pobjegne iz pakla.

 

7. slika: Prosci

U Jelinoj kući očekuju provodadžiju s bogatim mladoženjom. Oni stižu, rodbina se sporazumi, pa svi navale na Jelu da pristane, ali ona, uz sva nagovaranja, ostaje tvrdoglava i nijema. Majka je uzalud moli, strica ne sluša, a ni prijateljica ni susjeda ne uspijevaju je nagovoriti na pristanak. Provodadžija se ljuti: što ima odlučivati tako siromašna djevojka! Sada kao da se Jelin otpor topi te oni brzo iskoriste povoljan čas i gurnu uplašenog mladoženju do Jele. Sve kao da je u najboljem redu. Jela već drži u ruci svadbenu krunu.

 

8. slika: Seoska svadba

Mirko, kojemu je Đavo za petama, sruši se iznemogao pred poljskim raspelom. Iz daleka čuje se muzika koja se približava te se pojavi čudna svadbena povorka: vesela djeca, veseli svatovi, veseli glazbenici, ali tužni i nijemi mladenci. Mirko skoči: ta nevjesta je njegova Jela! On odbacuje Đavlov plašt. Đavo ga pokušava strgnuti s raspela. Odjednom nastaje mrak. Dok grmi i sijeva svatovi se razbježe, samo Jela i Mirko ostaju. Malo po malo svatovi se prikupljaju, povorka kreće prema crkvi, ali ovaj put s pravim, sretnim mladencima na čelu. Svadba se pretvara u pučko veselje koje završava veličanstvenim i radosnim kolom.

 

Balet Đavo u selu obilježio je karijeru jedne od najvećih hrvatskih primabalerina, Vesne Butorac Blaće, a njezina je Đavolica dala novi pečat tome djelu. U veljači 1964. godine prvi je put plesala ulogu Đavlove babe, koja je kasnije preimenovana u Đavolicu. Plesala ju je više od dva desetljeća, do kraja karijere u sezoni 1986./1987. Đavolica Vesne Butorac Blaće antologijsko je ostvarenje hrvatskog baleta. Bila je „izvanredna i fascinantna“, opaka i zavodljiva. Savršenom ženstvenošću oblikovana tijela, isijavala je seksipilom i tehničkom perfekcijom u građenju pravog karaktera i izražajnosti lika. Vesnine neograničene tehničke mogućnosti nadahnule su koreografe, bračni par Mlakar, da nakon tri desetljeća načine rekonstrukciju vlastita djela.

 

Vesna Butorac Blaće kao Đavolica

 

Đavo u selu koreografski je nastao na zasadama škole modernog plesa Rudolfa von Labana. Mlakarovi su genijalno povezali moderna shvaćanja o plesu i pokretu, tradicionalni baletni izraz i nacionalni idiom Lhotkine glazbe, te Đavla postavili kao balet na poluprstima. Vesna Butorac potakla ih je na novo viđenje uloge Đavolice na špicama. Osnova klasične baletne tehnike tako je sljubljena s ekspresionističkom osnovom Đavlova stila. Otada se Đavolica pleše na vršcima prstiju.

 

U radu je Mlakar bio nevjerojatno uporan i neumoljiv. Zahtijevao je od plesača, pa tako i od Vesne, nadljudske napore. Solo dionica Đavolice u sceni Pakla traje desetak minuta, a poslije nekih plesnih pasaža Vesna bi od umora ostala ležati na pozornici. No, Pino Mlakar nije popuštao. Govorio je da Đavolica nikada nije umorna, ona ne može posustati, pa bi uhvatio Vesnu oko pasa, podigao je s poda i nastavio s njom raditi. Vesna Butorac Blaće bila je Đavolica „opojne privlačnosti i paklenskog temperamenta, kadra da smuti i najokorjelijeg ženomrsca“.

 

U Đavlu u selu ujedinjeni su folklor, klasični balet i moderni plesni izričaj. Balet obiluje veselim prikazima sela i kontrira mračnim scenama tjeskobe i ludila. Vrhunac baleta završno je kolo u kojemu sudjeluje čitav baletni ansambl sa solistima i članovima folklornih društava. Đavo u selu jedan je od hrvatskih nacionalnih simbola i kao takav bi se trebao neprestano izvoditi na našim pozornicama.