ZAGREB – Orašar kojeg smo sinoć imali priliku gledati u HNK bio je – blijed. Božićna bajka o snu djevojčice Klare, čiju koreografiju potpisuje Derek Deane, bila je neuvjerljiva i nimalo čarobna. Iako je scena u pojedinim trenucima bila prekrasna – a tu valja istaknuti prolog u kojem gosti dolaze u kuću Klarinih roditelja – u drugim trenucima bila je siromašna, dosadna i posve nezanimljiva.

Plesačima se uglavnom nema što zamjeriti. Iako je u pojedinim trenucima prvog čina scena izgledala nepregledno, sve ostalo bilo je više-manje u redu. Druga je stvar što je scena bila malena i na njoj se nalazilo manje od 40 plesača. Za usporedbu, u Orašaru koji se trenutno pleše u Splitu sudjeluje oko 110 plesača. Puno je djece koja plešu oko božićnog drvca, njihovih roditelja, kao i miševa. Ono što smo sinoć imali priliku vidjeti u Zagrebu bilo je zaista siromašno.

Među plesačima koji su zabljesnuli definitivno je Pavla Mikolavčić, koja ja oduševila kao Vila Šećera. Publiku su je jednako oduševila plešući sama, kao i u pas de deuxu sa Tomislavom Petranovićem. Valja spomenuti i sjajnu Mirnu Sporiš, koja je plesala Španjolski ples. Mirna je, kao i uvijek, vladala pozornicom. Bila je jaka, samosvjesna, pozornica je bila ispunjena njome.

Ono što bode oči u ovom Orašaru je nedostatak čarolije. Dok u starom Orašaru Klara dolazi u carstvo slastica, gdje se na pozornici nalazi velika bombonijera i rastu stabla sa slatkišima, sinoć smo od slastica vidjeli samo po jednu tortu na stolu svakog malog paviljona. Uz to, Klara je statična. Plesači se izmjenjuju pred njenim očima, ali ona se ne kreće aktivno kroz svoj san, nego pasivno promatra. Osim toga, tu je i uloga Drosselmayera. Njegov i Klarin odnos nabijen je seksualnošću, a osim toga, on je jedan od glavnih likova, a ne Orašar.

Pohvale, doduše, idu za početak Klarina sna, kada sve zaista djeluje kao košmar: pozornicom se motaju miševi, njena majka i braća, Drosselmayer… Sve djeluje kao pravi san, što i jest poanta. No, osim pojedinih svijetlih trenutaka, balet kojeg smo imali priliku vidjeti nije uvjerljiv. Plesači nisu djelovali kao da zaista uživaju u njemu, a ako su i uživali, nešto od te čarolije nije prešlo na mene. Iako su djeca u publici bila (očekivano) oduševljena, mnogi od nas se iskreno i toplo nadaju kako je ovo zadnja sezona u kojoj se igra Deaneov Orašar.