Riječka publika je plesače prvi put vidjela u opereti Svadba u Malinovki, u kojoj su na koreografiju Britte Moresco plesali učenici baletne škole. Nakon toga su i članovi baletnog ansambla počeli nastupati, ali samo u operama (Prodana nevjesta, La Traviata). 04. prosinca baletni ansambl se po prvi puta pojavljuje samostalno u baletu Valpurgijska noć, za koju je koreografiju postavio Ratko Andrić Drndarević. 1948. započinje se s Baletnim večerima, koje se redovno održavaju do 1952., kada se prikazuje prva cjelovečernja baletna predstava Bahčisarajska fontana. Nakon toga cjelovečernji baleti postaju uobičajeni, pa su prikazani Silfide, Coppélija, Licitarsko srce, Šeherezada, Popodne jednog pauna, Romeo i Julija, Vragolasta djevojka, Giselle… Unatoč tome, balet se bori s kroničnim nedostatkom plesača, pogotovo muških.

21. rujna 1990. Balet postaje samostalan, i zapošljava dvadesetak kvalitetnih plesača, čime podiže kvalitetu ansambla. Tada se mnoge predstave obnavljaju, a postavljaju se i mnoge nove: Žar ptica, Don Quijote, Šeherezada, Pjesma i grijeh, Sedam smrtnih grijeha, Labuđe jezero, Dvoboj… Kao koreografi u Rijeci su djelovali: Nevenka Biđin-Horvat, Sonja Kastl, Pia i Pino Mlakar, Miljenko Štambuk, Vesna Butorac – Blaće, Waczlaw Orlikowsky, Norman Dixon, Vera Kalan, Zvonimir Reljić, Vasile Solomon, Zvonimir Tajzl, Maks Kirbos, Franjo Horvat i mnogi drugi.

Zanimljivo je da je Balet ovog HNK 2002. prvi u Hrvatskoj prikazao Esmeraldu Cesara Pugnija.