RIJEKA – U petak je u HNK Ivana pl. Zajca otplesan „Barok balet – dozvoli mi da plačem“. Baš kao i u prvoj izvedbi, balet je podjeljen na dva dijela. Prvi dio bio je zamisao Igora Vlajnića i koreografa Ronadla Savkovića, te je pračeno Vivaldijevim djelom “Četiri godišnja doba.

Drugi dio je praćen Händelovom glazbom, a koreografiju potpisuje Balazs Baranyai. Kao i kod prve izvedbe, Barok balet zaradio je pljesak publike, ali valja napomenuti i neke promjene koje se odnose na izbacivanje detalja poput iznenadnih Severininih stihova, usisivača na pozornici ili padajućih plastičnih ptica. Upravo je izostavljanje tih gotovo besmislenih eksperimentalnih detalja pridonjelo dojmu ozbiljnosti i kvalitete samog djela i njegove izvedbe. Ono što kod ovog baleta najviše dolazi do izražaja jest odsustvo osjećaja. Ne šokira, ne provocira, ne usrećuje niti rastužuje. Posve lišen emocionalnog naboja, zaista ne bi trebao nositi naslov “Dozvoli mi da plačem”. Bilo bi sjajno kada bi izmamio suze na lice, no to se niti u jednom trenutku ne događa.

Najviše pažnje i uzdaha publike ponovno je “izmamio” Farinelli, odnosno ovog puta mezzosopranistica Ivanica Vunić svojom izvedbom Händelovog Lascha chio pianga.