ZAGREB – prva ovosezonska izvedba baleta Coppelia na Montmartreu oduševila je i

nasmijala publiku koja se sinoć okupila u HNK. Gledatelji su svoje oduševljenje pokazali dugotrajnim pljeskom i povicima “bravo”, a ansamblu se mora priznati kako su svoj dio posla odradili besprijekorno.

Početak baleta bio je šaren i zabavan, a na pozornici smo vidjeli puno ljudi od kojih je svaki imao zadaću. Ansambl nije bio izgubljen, kao što smo to imali priliku vidjeti u nekim baletima: svatko je bio na svojem mjestu i radio je točno ono što treba. Takvu koreografiju bilo je zadovoljstvo gledati. Poneka neujednačenost, koja se provlačila kroz prvi čin, bila je posve zanemariva, jer smo stekli dojam da članovi ansambla zaista uživaju u plesu.

Mirna Sporiš kao Swanilda bila je izvrsna, a ulogu njenog dragog Franza plesao je Dmitrij Timofejev. Baš kao i Mirna, Dmitrij je bio glumački vrlo uvjerljiv, no nije u potpunosti sjeo kao njezin partner. George Stanciu majstorski je odigrao ulogu Šefa policije, a Sabrina Feichter, Natalia Horsnell, Iva Vitić Gameiro i Rieka Suzuki bile su sjajne Prijateljice u prom činu. Potonja je bila izvrsna Mini u drugom činu, čime nam je pokazala kako nije samo dobra tehničarka, nego su njene glumačke sposobnosti na potrebnoj visini. Alen Gotal tumačio je blesavog Hansa, pokretača radnje, a tu je ulogu dobro odradio.

Cancan u drugom činu oduševio je publiku, koja je pljeskala u ritmu glazbe, iako treba istaknuti kako smo vidjeli boljih cancanova u prijašnjim izvedbama. Kostimi Dženise Pecotić i scenografija Dinke Jeričević bili su besprijekorni i zaista ih treba pohvaliti.

Sam kraj baleta, u kojem Coppelius razmišlja o Swanildi, donio je nešto više baleta. Solo i pas de deux Swanilde i Franza bili su solidni i, valja priznati, došli su kao pravo osvježenje. Coppelia je zagrebačkom baletnom ansamblu izvrsno sjela, baš kao i publici. Iako potpisnica ovih redova nije obožavateljica ovog baleta, mora priznati kako nema zamjerki na sinoćnju izvedbu.