SPLIT – U skladu s ozračjem globalnog zatopljenja, vjesnici proljeća stigli su u Split već u veljači i praćeni podrškom publike i okom posebnog gosta otplesali vedru, prozračnu i izrazito šarmantno – komičnu verziju svjetske miljenice – Vragolaste djevojke.

 

A ta Vragolasta djevojka ili u originalu La Fille mal gardée, doslovno: Loše čuvana kćer, vidjela je i svijeta i puta… Njeni počeci vode nas u najzanimljiviju godinu francuske povijesti. Dok su 13 dana kasnije u Parizu jurišali na Bastilleu, 1. srpnja 1789. Vragolasta djevojka praizvedena je u Bordeauxu. Ah, Francuzi!

 

Od slavne 1789. igra na repertoarima svih velikih opernih kuća. Od prve verzije koreografa J. B. Daubervala, preko skladatelja L. J. F. Hérolda, koji je polagao najviše vjere u ovaj komad, zatim ruskih klasičara i pozornica New Yorka, ova humoreska s elementima opere buffo i pastorala, kroz vječno privlačnu priču o  ljubavnom trokutu u Splitu se rodila drugi put.

 

Norman Dixon, britanski koreograf doveo je Vragolastu djevojku u Hrvatsku. Slijedio je pravac Fredricka Ashtona koji je zaslužan za jednu od dvije najčešće verzije, onu iz 1959., rađenu za londonski Royal Balet. Dixon je riječku premijeru ovog komada radio 1967., zatim u Sarajevu i Zagrebu 1972., te Skopju 1984. Sve je začinio 1988. kada je splitska publika po prvi put vidjela priču o toj slavnoj zaljubljenoj djevojci, a publika je to i znala i dijelom zapamtila te ga je sinoć kada se pojavio, glavom i bradom uz aktualnog koreografa Dinka Bogdanića, pozdravila ovacijama!

 

Prizor iz baleta, foto: HNK Split 

 

Glasno smo se smijali sinoć u Splitu. Eva Karpilkovska kao Lisa bila je izvedbeno sigurna i dramaturški snena kći bogate zemljoposjednice zaljubljena u mladog seljaka Colasa. Upravo taj mladi seljak kojeg je  premijerno plesao Ivan Boiko zračio je posebno privlačnim žarom. Bio je uvjerljiv, veseo i znao je što hoće. Bez prenemaganja.

 

Komiku baleta nose dva raspoložena šaljivca – Igor Gluškov kao Lisina majka, udovica Simone te nametnuti mladoženja Alain, Aleksandar Korijakovski. Glušov je oduševio mimikom, koju je cijeli ansambl dobro iznio, stoga je zamisao autora o dramatizaciji baleta, izražajnosti koraka i pokreta bila ispoštovana. Receptori za smijeh splitske publike uspješno su primili njegov Ples s klompama. Očekivano od oksimorona kakav masivne drvene klompe u baletu mogu predstavljati.

 

Alain, odnosno Korijakovski je bio izvanredno smušen i njegova komika se više oslanjala na plesni pokret. Bilo ga je posvuda. Penjao se po kišobranu. Visio u zraku. Padao preko osam stepenica, ali tko broji.

 

U ovoj priči od tri čina, s jednom pauzom, valja istaknuti i kolorističku scenografiju Slavena Raosa te pohvaliti orkestar pod palicom Harija Zlodre, kao i piliće i pijetla, koje su odigrali mladi članovi splitskog baleta, ali kroz vizuru zaloga za budućnost. Cjelokupna produkcija uz tapetarske, slikarske bravarske i ine radove ipak ne bi trebala biti toliko financijski opterećujuća, naime pohvalno je vidjeti zahvalu splitskog HNK zagrebačkom – na posudbi kostima za predstavu.

 

Koreografski atraktivne bile su i grupne scene s crvenim vrpcama ansambla koji je bio dobro uvježban, a posebni uzdah i lingvistički patriotizam izazvala je scena u kojoj plesači vrpcama iscrtavaju “VOLIM TE”.

 

Kao što sugerira i sam kraj trećeg čina, priče o zabranjenoj ljubavi pred čijom je postojanošću i ljepotom popustila i majka koja je kovala planove o bogatoj udaji svoje kćeri, poslije oluje dolazi sunce.

 

Veselim vjenčanim plesom humoreska se privodi kraju i ostavlja završni okus – i oluje i sunce valja začiniti smijehom!