Mlada  balerina Ana Pavlova 1905. godine pročitala je pjesmu Lorda Tennysona Umirući labud  i  njome se oduševila. Zamolila je Michela Fokina, koji ju je također  pročitao, da stvori baletni solo za nju. On je ideju prihvatio, te odmah  predložio Saint-Saënsov solo za violončelo Labud.

 

U kratkom baletu prikazani su zadnji trenuci u životu labuda, a prvi put je izveden iste godine kada je i osmišljen. Pavlova ga je u svojoj karijeri izvela čak oko 4000 puta.

 

Danas ovaj balet inspirira stotine interpretkinja uloge Odette u Labuđem jezeru, a najpoznatija je Nina Ananiashvilli koja je pokrete ruku prenijela iz jednog baleta u drugi.
Fokin je u intervjuu danom Dance Magazineu, u kolovozu 1931. godine, rekao da je balet zapravo stvoren uglavnom improvizacijom.

 

– Ja sam plesao ispred, a onda iza. Nakon toga smo zamijenili mjesta i ja sam ispravljao njene (Ane Pavlove, op.a.) ruke i položaj tijela. Prije ovog baleta bio sam optuživan da potičem ples bosih stopala i da odbijam ples na špicama i zato je Smrt labuda bio moj odgovor. Ovaj balet postao je simbol nečeg novog – zbog kombinacije tehnike i ekspresivnosti. On je dokaz  da ples može zadovoljiti oči, ali i da može prodrijeti u dušu – objasnio je Fokin.

 

Svoje je djelo nazvao Labud ali se današnji naziv udomačio zbog iznimne i dramatične intepretacije Pavlove. Ples je baziran na pokretima gornjeg dijela tijela i minimalnim pomacima stopala.

 

– Ruke prekrižene, balerina se na prstima sneno i polagano kreće pozornicom. Čini se da njene ruke teže horizontu – ali napetost polako popušta i ona tone. Rukama maše slabo, kao da je boli. Tada drhteći nepravilnim koracia prilazi rubu pozornice, nogu poput žica harfe. I tada – umire – napisao je francuski kritičar André Levinson.

 

Balet je praizveden 22. prosinca, a Pavlova ga je prvi put izvela u New Yorku tek 1910. Snimljen je čak i kratki film, 1925. godine, u kojem Pavlova pleše.

 

Danas se ovaj balet pleše diljem svijeta, a balerine diljem svijeta u njemu pokazuju svoju tehniku i temperament. Od samih početaka, bilo je mnogo interpretacija. Tako je 1917. u Rusiji snimljen film “Umirući labud” u koje umjetnik guši balerinu, a Maya Plisetskaja je tumačila ulogu labuda čak i kao 70-godišnjakinja, pokazujući kako se labud bori protiv starenja. Od modernijih ostvarenja najpoznatija je ona Les Ballets Trockadero de Monte Carlo, koji su napravili parodiju, upućujući na viške pokreta u uspavanoj koreografiji.