Manon, jedan je od baleta koji su oblilježje repertoara Kraljevskog baleta u Londonu (Royal Balleta). Koreograf ovog neoklasičnog djela je Kenneth MacMillan. Zanimljivo, kao plesač je patio od strašne treme i straha od pozornice, a kao koreograf se pokazao bliskim i otvorenim publici u gledalištu.
MacMillan je koreografirao mnoge cjelovečernje balete za Royal Ballet: popularni Romeo i Julija (1965.), Anastazija (1971.), Manon (1974.), Mayerling (1978.) te niz kraćih djela. Romea i Juliju kreirao je za Kanađanku Lynn Seymour i Christophera Gablea, ali premijeru su izveli Rudolf Nurejev i Margot Fonteyn. Zbog neslaganja oko glazbe za najnoviji balet (Mahlerov Das Lied von den Erde) s upravom Royal Balleta, odlazi u Stuttgartski balet gdje stvara balet Song of the Earth, a zatim prihvaća mjesto ravnatelja u baletu njemačke opere u Berlinu. Kada se vratio u Royal Ballet, 1970. godine, preuzeo je mjesto ravnatelja od Fredericka Ashtona (Ondine, Vragolasta djevojka). Jaz između dvojice koreografa bio je velik: Ashton je koreografije bazirao na lirskom klasicizmu, a MacMillan je bio puno mračniji i skloniji ekspresionizmu. Nakon sedam godina dao je ostavku da bi se mogao fokusirati na koreografiranje. Stvorio je još mnoge balete (My Brother My Sisters, Valley of Shadows, Different Drummer) u čijim se scenama redom obrađuju najmračnije teme ljudskoga postojanja: maštanja djece o ubojstvima i smrti, nacistički koncentracijski logori i sadistička medicinska istraživanja. Najbolje od njegovih kasnijih djela je Gloria (1980.), elegija poginulima u Prvom svjetskom ratu. Godine 1990. nova je inspiracija pristigla u liku ruskog plesača Ireka Mukhamedova i mlade nade Darcey Bussell, za koje je stvorio balet Winter Dreams (1991.). Zadnji je njegov balet The Judas Tree 1992., a te je godine i preminuo. Njegovo je umjetnički najznačajnije djelo Song of the Earth (Pjesma o Zemlji), ali stvorio je i ekspresivne uloge: Julija, Manon i Maria Vetsera (Mayerling) su glumački test za svaku balerinu.
MacMillana je heroini Prévostove romantične novele privukla njezina amoralna, promjenjiva priroda. Balet je nastao tri godine nakon neuspjeha baleta Anastazija i odmah je postao veliki hit.
U dvorištu svratišta blizu Pariza, omiljenog mjesta za sastajanje ljubavnika, mladi Lescaut očekuje svoju sestru Manon koja se sprema odreći svjetovnog života i otići u samostan. S Lescautom čeka i Des Grieux, kojega njegov šešir široka oboda označava kao studenta bogoslovlja. Pristiže kočija iz koje izlaze Manon i Stari Gospodin, koji ne krije svoju požudu. Lescaut to primijeti i poziva Starog Gospodina u svratište kako bi odredio cijenu kreposti svoje sestre. U međuvremenu ona susreće Des Grieuxa, koji se u nju zaljubljuje na prvi pogled. Manon također nije ravnodušna prema mladiću i otkriva mu da je opljačkala Starog Gospodina. Des Grieux i Manon odluče zajedno pobjeći u Pariz. U krčmi, Lescaut se pogodio za cijenu sa Starim Gospodinom te izlazi u dvorište – no prekasno jer je Manon već pobjegla. Bogati gospodin GM, koji je sve vidio, također želi sudjelovati u udvaranju Manon. Lescaut nanjuši priliku za zaradu te obeća da će ju pronaći.
U svojim skromnim odajama u Parizu, Les Grieux piše ocu i traži da mu pošalje novac. Nestrpljiva i željna ljubavi, Manon ga prekida i slijedi strastveni pas de deux u spavaćoj sobi. Des Grieux zatim odlazi poslati pismo, a stižu Lescaut i gospodin GM. Manon je oduševljena bižuterijom i haljinom koju joj poklanja GM te odlazi s njim. Kad se Des Grieux vrati, Lescaut ga uvjeri da će za sve biti novca ako Manon završi s gospodinom GM-om. Des Grieux se rastuži, ali ipak pristaje.
U drugom činu, blještava i uređena Manon stiže na zabavu koju priređuje gospodin GM. Održava se u salonu, dekadentnoj sobi zrcala, stolovi su raspoređeni naokolo, kocka se, prisutne su oskudno odjevene prostitutke. Des Grieux se osjeća nelagodno u takvom okruženju, ali morao je doći s Lescautom, koji se na zabavi napio. Manon, izvjesno je, još uvijek voli Des Grieuxa, ali ne može odoljeti bogatstvu koje joj nudi gospodin GM. Ona pleše sa svojim brojnim udvaračima – oni ju bacaju i dodaju među sobom kao igračku. Des Grieux je moli da odu, no ona ga isprovocira i natjera da gospodinu GM-u uzme novac na kartama. Gospodin GM uhvati studenta da vara, pa su Des Grieux i Manon prisiljeni pobjeći. Nakon što su se vratili u svoje odaje, ljubavnici priznaju kako se vole, ali prekida ih ljutiti GM koji želi da mu Manon vrati nakit koji joj je darovao. Stiže i policija s Lescautom kojeg su uhitili pod optužbom da je svodnik. Po naredbi GM-a, policija uhiti Manon kao prostitutku. U neredu koji potom nastaje, na zaprepaštenje Manon i Des Grieuxa, ubijen je Lescaut.
Treći čin odvija se u Americi, u kažnjeničkoj koloniji u New Orleansu. Tamničar čeka sljedeću isporuku zatvorenika iz Francuske. U luci se odvija istovar robe i iskrcaj putnika s brodova, prolaze kolone tužnih žena, osuđenih prostitutki među kojima je i Manon. Nju prati Des Grieux, koji se pretvara da joj je suprug. Tamničar ju zapazi i poziva u svoj ured. Stavljajući joj narukvicu, traži od nje da ostavi supruga, našto on ljutit ulazi u ured i ubija ga. Manon i Des Greiux bježe u močvarna područja Louisiane. Iscrpljena Manon pada na tlo i događaji iz života prolaze joj pred očima. Des Grieux je pokušava utješiti i ona mu se predaje u zadnjem plesu. Njezini snovi o bogatstvu i visokoj poziciji nestali su, a ostala je samo ljubav. Posljednji put ona pohrli Des Grieuxu u naručje i umire.
Manon je najraskošniji dekadentni balet. Kruta finoća bogatstva – kravavo crvena, crna i zlatna boja suprotstavlja se masnim akromatskim krpama siromaštva i užeglom sjaju korupcije. Time je i jasnija podvojenost glavne junakinje – težnja za bogatstvom predstavlja spas iz ponora siromaštva. Priča se razvija nevjerojatno tečno – pas de deux Manon i Des Grieuxa u spavaćoj sobi strastven je, ali već se naslućuje nastojanje Manon da prođe bolje i riješi financijske probleme. Pas de trois Manon, GM-a i Lescauta koji slijedi je jedan od najboljih prikaza karaktera pojedinih likova: Lescautova incestuozna manipulacija nad sestrom i GM-ovo propitivanje njezinog tijela dok se ona izvija od jednog do drugog izaziva čak i gađenje, ali oslikava njihove težnje. Jednako dojmljiva je scena na zabavi kada Manon pleše s osmoricom „džentlmena“ koji ju dodaju među sobom. Jedini lik koji ostaje zagonetka je mladi Des Grieux – njegov prvi solo, vrlo težak adagio, ne otkriva ništa više nego ono što je gledatelj znao kad se prvi put pojavio na sceni. Isto je i s pas de deuxom koji slijedi. Manon je, uz Spartaka, vjerojatno najuspješniji novi klasični balet: balerina koja pleše Manon mora iz svoje dubine izvuči emocije koje opisuju vrhunce radosti i ekstaze te ponore očaja. Upečatljiv je i lik Lescautove ljubavnice čiji pas de deux izaziva salve smijeha ako je uvjerljivo otplesan i odglumljen.
Balet je redoviti dio repertoara Royal Balleta, ali izvođen je i u Paris Opéra Balletu, ABT-u i Kirov baletu. Najpoznatije i najuspješnije interpretkinje Manon su: Sylvie Guillem, Darcey Bussell, Tamara Rojo, Diana Vishneva i Alessandra Ferri.
