LOS ANGELES – “Bio sam previše Amerikanac za Pariz. Priznajem da je bilo naivno od mene što nisam shvatio koliko su ta dva svijeta različita i kako u njima sve drugačije funkcionira. Ta je kompanija dragulj Francuske, no to nije bio posao za mene i najbolje što sam mogao učiniti jest da ga napustim” – rekao je to prošlog tjedna Benjamin Millepied, direktor baleta pri Pariškoj operi, koji je nakon 18 mjeseci obnašanja te funkcije nedavno napustio svoj posao i vratio se u Ameriku.

 

Izjavu je dao povodom premijere dokumentarca “Reset”, prikazanog prošli tjedan na Sheffield Documentary Film Festival, koji zaviruje iza scene na prvoj gala produkciji koju je Millepied postavio na scenu u Parizu. U vrijeme kad je sniman nitko nije očekivao da će ljubav Millepieda i Pariške opere biti kratkog daha.

 

Millepied je rođen u Bordeauxu, u Francuskoj, ali je cijeli svoj profesionalni život proveo u Americi. U dobi od 16 godina upisao se na School of American Ballet. Nakon toga je počeo raditi: najprije je bio plesač u New York City Balletu, potom direktor svojeg vlastitog LA Dance Projecta. Cijeli svijet pratio je njegov odlazak u Pariz – ne samo baletni svijet, nego i oni koji o baletu ne znaju previše. Millepied je postao prava zvijezda nakon što je, najprije, plesao u filmu “Black Swan”, a potom oženio glumicu Natalie Portman i s njom dobio dijete. Kad je otišao u Pariz, sve su oči bile uprte u njega. No, ono što je na početku izgledalo kao idila, završilo je kao pravo razočaranje.

 

 – Kompanija u kojoj sam donedavno radio ima tradiciju – to je mjesto na kojem je balet stvoren. No, osjetio sam da je izgubila dio svojeg naslijeđa, da je zapela u jednom trenutku i zbog toga je moj posao bio izrazito težak – rekao je Millepied.

 

Kao direktor, nastojao je repertoar ponovno napuniti s nekim kvalitetama po kojima je ta baletna kuća bila poznata – primjerice, nevjerojatno virtuoznom radu na špici. Htio je promijeniti i neke tehničke stvari: zaposliti fizioterapeuta, promijeniti podove u studijima i razviti profile na društvenim mrežama. Zvučio smiješno kada to predstavljamo kao veliki posao, no čini se kako je ipak bio. Millepied je, nevjerojatno, ali naišao na velik otpor čak i u malim stvarima. U svojoj želji da promijeni stvari nije mislio na jednu stvar: veličinu kompanije i njenu odanost tradiciji. Da je bio malo taktičniji, da je prilikom uvođenja promjena bio senzibilniji, sigurno mu plesači iza leđa ne bi prigovarali da “taj uvezeni američki koreograf uništava njihove francuske klasike”.

 

– Nisam ni tako loše prošao, zapravo. Nitko nije slao pisma u parlament, tražeći da odem, što su radili u vrijeme moje prethodnice Brigitte Lefèvre, a nisu ni prosvjedovali, što su radili Nurejevu – rekao je pomalo sarkastično.

 

Millepieda kritike nisu štedjele od prvog dana: oni kojima nije bio po mjeru nazivali su ga arogantnim autsajderom koji nema veze s tradicijom i ukusima publike. Protiv toga se borio na svoj način: nastojao je u Pariz prenijeti svoju viziju plesa, kao i svoje ideje kako bi se ples trebao ekonomski održati. No, u gradu kojeg mnogi smatraju kolijevkom bijelog baleta, to mu nije pošlo za rukom. Ipak, neke stvari jest dobro napravio: na repertoar je postavio neke nove balete, a ostavlja i solidno stanje u blagajni. U svojem je radu često previđao prvake i važne uloge davao članovima ansambla. Jedna od njegovih važnih odluka bila je da promovira tamnoputog plesača u prvaka. 

 

No, i sam je priznao kako zapravo nije bio pravi čovjek za taj posao. Vođenje kompanije koju čine 154 plesača je velik zalogaj, zbog kojeg nije ni imao vremena koreografirati.  Zato se vratio u Los Angeles, kako bi stvorio trupu koja će plesati njegove koreografije, ali je iskazao ambicije da stvori organizaciju koja bi mogla mijenjati stara pravila.

 

– U Americi se ljudi bore kako bi došli na plesne audicije. Želim stvoriti novu vrstu organizacije, u kojoj svatko točno zna što može raditi, ali i da točno zna tko su ljudi koji ga podupiru. Ples uključuje sve forme umjetnosti, to trebamo imati na umu. U ovom sam gradu pronašao ljude koji s zainteresirani da nam budu sponzori zbog naše veze s velikim suvremenim umjetnicima i glazbom – rekao je Millepied američkim medijima. 

 

U njegovoj će trupi plesati 20 ljudi, koji će izvoditi i klasične i suvremene naslove, kao i klasike modernog baleta. Ima planove o snimanju filma i nekoliko digitalnih projekata. Odlazak iz Pariza definitivno nije kraj njegove karijere.