ZAGREB – Azamat Nabiullin, prvak zagrebačkog HNK, ostavio je bez daha poznavatelje baleta koji su se sinoć okupili u kazalištu Komedija. Balet “Breza” neoklasicističko je ostvarenje čiju glazbu potpisuje Veseljko Barešić, koreograf i redatelj je Dinko Bogdanić, a iz HNK, osim Azamata Nabiullina, plesala je njegova kolegica Daria Brdovnik Bukvić. Ostali plesači članovi su baletnog ansambla Kazališta Komedija.

Balet je građen na motivima pripovjetke Slavka Kolara “Breza”, u kojoj je prikazan tragičan lik mlade Janice, žrtve okrutne seoske sredine. Janica je drugačija, posebna, ali njena okolina to ne prepoznaje te je uništava. Njen suprug Marko zanemaruje je do te mjere da joj u bolesti ne želi pozvati ni liječnika. Kad umre, on je ravnodušan, te čak pristaje biti barjaktar na tuđoj svadbi. Vraćajući se s te svadbe, luta šumom punom breza i tada se sjeti svoje žene i ravnodušnosti kojom ju je tretirao.

– Osvješćivanjem i kajanjem Slavko Kolar nam ukazuje na gorku istinu: da postajemo svjesni što smo imali tek kad smo to izgubili – kaže Veseljko Barešić, koji je u Kolarovoj pripovijetci vidio mogućnost da se izrazi i baletom. Povukao je paralelu između “Breze” i “Labuđeg jezera” istaknuvši kako, baš kao što je Odetta labud, tako je i Janica na neki način breza.

Pjevanje u baletu, kod nas rijetko viđeno, izvrsno se ukopilo u radnju. Izmjenjivanje dviju Janica – balerine Darije Brdovnik Bukvić i glumice Renate Sabljak – savršeno se podudaralo – plesačica pokretima a glumica rječima govorile su istu priču. Osim Renate Sabljak, pjevali su Dario Štulić te zbor seljanki. Pjesma je pojačala dojam tuge, kojeg su plesači prenijeli na publiku.

Lik Jože, kojeg pleše Bojan Valentić, ne postoji u Kolarevom izvorniku (uveo ga je Ante Babaja u svom filmu) a najviše se istaknuo u pas de trois. Tri različite emocije – Jožine, Janičine i Markove – sukobljavaju se i jasno pokazuju odnose među njima. Također je uveden lik kurtizane (Marko joj odlazi u svojim posjetama gradu) kojeg je izvrsno tumačila Tamara Masnjak. No najzapaženiju ulogu otplesao je Azamat Nabiullin, koji je izvrsnim nastupom zasjenio ostatak plesača.

Kostime, među kojima se najviše ističe Janičin, osmislila je Elvira Ulip, a scenografiju potpisuje Dinka Jeričević. Ona je, u suradnji s mladom dizajnericom Ivom Kraljević, realizirala najupečatljivije pozadinske slike: breza u šumi i neba punog zvijezda.

Svježina koreografije, u kojoj je relatvno nevelika pozornica Komedije u potpunosti iskorištena, obogaćena je i folklornim elementima.

– Korištenje suvremene glazbe prožete istovremeno folklornim napjevima isprepleće se s kombinacijom klasičnog baletnog vokabulara i folklornog plesa. Naravno, taj sraz tradicionalnog folklornog i klasičnog baletnog plesnog izraza omogućio mi je još jedan uzbudljiv izazov u istraživanju moje vlastite koreografske maštovitosti. Kolarova pripovjetka i glazba Veseljka Barešića dale su mi čvrste temelje za igru s mojim stalnim koreografskim opsesijama: suvremeno-tradicionalno, klasika-folklor, emocija-tehnika, preciznost izdvojenog plesnog pokreta-predstava u cjelini – rekao je Dinko Bogdanić.

Petnaestominutni aplauz posvjedočio oduševljenosti publike, a publika je posebno bila oduševljena pojavljivanjem koreografa i skladatelja na pozornici.