LONDON – Krajem rujna na pozornici u Covent Gardenu održana je svečana premijera baleta Don Quijote u izvedbi ansambla Royal Balleta u Londonu. Nakon više od deset godina, ova je kazališna kuća napokon uprizorila strastveni balet koji zbog temperamenta inače ne odgovara suzdržanim plesačima britanskog podneblja. No, u rukama Carlosa Acoste, ansambl je (pr)oživio ovaj klasični balet, u ponešto izmijenjenom ruhu.

 

Acosta je tijekom karijere gostovao na mnogim svjetskim pozornicama te sudjelovao u brojnim inačicama Don Quijotea. Na poziv Kevina O’Harea, ravnatelja Royal Balleta, pristao je producirati i koreografirati balet, ali prilagođen današnjem vremenu – uzeo je najbolje iz svih produkcija u kojima je sudjelovao, te ostavio svoj vlastiti pečat. Iako je Acosta svoj čovjek, kao uzor navodi velikog Barišnjikova koji se neprestano mijenja i prilagođava, kao plesač i koreograf.

 

Sam libreto baleta ostao je netaknut, Petipa je pružio nadahnuće za koreografiju koja je u mnogočemu ostala ista (Acostu je inspirirala produkcija koju je za njega napravio Ben Stevenson 1995.), a uočava se promjena u glumi i stavu plesača. Plesači su opušteniji, hodaju prirodnije, ne boje se zatvoriti stopala i ne ispružiti ih, na pozornici plješću, razgovaraju, viču. Don Quijote i Sancho Panza bliži su stvarnim ljudima nego u ijednoj produkciji koju sam imala prilike gledati. Don Quijote nije poludjeli starac, nego zaljubljeni pustolov u potrazi za ženom koju je ugledao u viziji. Kontakt s Kitri i Basiliom mnogo je bliži od ustaljenog viteškog spašavanja njihove veze, Kitri je ona koja ga tješi kada nemoćan pada u potrazi za Dulcinejom, a Basilio postaje odanim prijateljem. Možda je u ovome najveća potvrda Acoste – vratio je smisao ovoj inače površnoj i praznoj priči.

 

Foto: ilustracija

Velik je doprinos scenografa i kostimografa Tima Hatleyja – posebno su impresivne scene sna u vrtu ispunjenom divovskim ružičastim cvjetovima i krčma u kojoj se ističe kontrast tamnog španjolskog kamena i živopisnih kostima jarkih boja. Iako je za scenografiju Don Quijoteovog sna dobio veoma loše kritike na račun odvlačenja pozornosti od plesača („žarki zalazak sunca zaklonjen ljubičastim ivančicama“), grubo je reći da je scena loša. Moje je mišljenje da mnogo više smetaju podovi s uzorcima popločenog poda kao što je onaj u novoj Trnoružici iz Boljšoj teatra.

 

Balet je ispunjen gotovo filmskim scenama, a dodan je i novi komadić glazbe kojeg uživo sviraju glazbenici na pozornici – nakon što Kitri i Basilio dospiju u ciganski logor, Cigani na Minkusovu glazbu plešu dva poznata plesa, ali su pokreti mnogo suvremeniji. Zatim na pozornicu ulaze Cigani s gitarama i nastavlja se zabava uz flamenko i zavodljive ruke i torza Ciganki. Neočekivano, ali filmski i veoma uvjerljivo. U pozadini, Don Quijote pod utjecajem strastvenog plesa i glazbe, napada vjetrenjaču.

 

Uz izvanrednu koreografiju i produkciju, mamac za publiku zvjezdane su podjele: premijeru su obilježili Argentinka Marianela Nuñez i sam koreograf Carlos Acosta. Nuñez je garancija dobre predstave, nasljednica Darcey Bussell, besprijekorne tehnike, raspona emocija od čiste zloće Myrthe iz Giselle do naivne seljančice Lise iz Vragolaste djevojke. S Acostom na sceni uspostavlja sjajan odnos, sliježe ramenima nakon poljubaca iza lepeze, grdi ga zbog njegove smionosti, a na kraju mu iskreno, bez krutosti klasičnog stila pada u zagrljaj. Acosta nije u naponu snage, 41 mu je godina, ali stav, karizma, iskren osmijeh i impresivna pojava dovoljni su da lik Basilia učini virtuoznim i nezaboravnim. U ostalim izvedbama uloge Kitri i Basilia plešu Akane Takada i Steven McRae, Fumi Kaneko i Thiago Soares te Sarah Lamb i Federico Bonelli. Mlađahni ansambl također je impresivno čiste tehnike, a Acosta je izjavio da su neki baletani jedva dočekali pokazati komplicirane skokove kojima se inače zabavljaju na vježbama.

 

Kritika nije bila oduševljena premijerom ovog baleta, no budući da je ovo Acostin prvijenac, tko zna što još možemo očekivati. Ovaj je ansambl jedan od najboljih u svijetu, a uz sitne dorade Don Quijote će postati nezaobilazna predstava repertoara Royal Balleta.