SPLIT -„Svijet koji ti poznaješ, ograničen je okovima ovog grada, a svijet k’o svijet je puno širi i veći. I tamo negdje iza sedam gora, sedam dola i sedam jezera, postoji nešto što se zove baletna škola“

Samo dan prije nego je Hajduk nakon gotovo sušnog stoljeća osvojio kup, u Splitu je u kulturološkom smislu odigrano finale Champions Leaguea. Teatar Dansing, umjetničke ravnateljice Brune Reić, bivše baletne solistice HNK, sinoć je u Amfiteataru doma Mladih Split imao premijeru mjuzikla Billy Elliot, prema istoimenom filmu iz 2000. godine. Djelo je prvi put izvedeno u Hrvatskoj, na opće oduševljenje splitske publike. Dovoljno je reći da je rasprodano svih 6 predstava, a izvođači su redom ispraćeni ovacijama. Za ideju, koreografiju i režiju bila je zadužena Bruna Reić, scenarij Nataša Božinović, glazbeni voditelj je bio Franko Bonacci te dramski voditelj Davor Pavić.

• Tata, ja ću biti baletan!
• Baletan? Nosit ćeš suknjice?
• Ne, nosit ću lijepe i vitke djevojke o kojima drugi mogu samo sanjati!

Ovako bi mogla izgledati noćna mora svakog dalmatinskog pater familiasa, koji od rođenja sanja da sina upiše u lokalni nogometni klub i da postane novi Modrić. Jer bolje je biti propali nogometaš, nego uspješni baletni umjetnik. Radnja mjuzikla smještena je prigodno u Split i tretira aktualne teme nezaposlenosti, neisplate plaća, svakodnevne probleme obitelji koje ne mogu djeci kupiti ni tenisice, ni knjige za školu bez kredita. Pored svega, obitelji su zarobljene u stereotipima kako postoji jedan pravi put, a to je onaj kojeg su roditelji zacrtali djeci, ne dopuštajući im da se realiziraju u onome u čemu su najbolji. Vrlo često je to i ples, koji je u tradicionalnim sredinama još uvijek predodređen samo za djevojčice i gay populaciju.

 

Prizor iz predstave, foto: Tea Jerković 

Fantastični Neven Marinović je samouvjereno, zrelo i uvjerljivo utjelovio dječaka Billyja, pokazavši sav svoj glumački, pjevački i plesni talent, jednako dobro izvodeći suvremene, kao i klasične baletne pokrete i koreografije. Mogli bismo reći da je pravo otkriće kojem se smiješi kazališna ili filmska karijera. Ayrton Frkić, koji je utjelovio oca, također se iskazao i u glumačkom i u plesnom izričaju. Osim što i izgledom podsjeća na Patricka Swayzea, posjeduje i dobar dio njegove svestranosti i talentiranosti. Od ženskih uloga svakako treba istaknuti učiteljicu baleta – Paolu Vojnović, koja je možda bila i najkarizmatičniji i najpamtljiviji lik. U svojoj zahtjevnoj ulozi se i glumački i plesno se podjednako dobro iskazala. Uživali smo i u zavodljivom tangu i klasičnoj baletnoj solo točki u izvedbi virtuozne Leone Gotovac. Ne možemo ne spomenuti i Hanu Crljenak koja je u ulozi Billyjeve sestre sa svojom suptilnom izvedbom dostojno zamijenila lik bake iz filma. Osim glavnih junaka, cijeli ansambl je pokazao talent, ujednačenost i svestranost kojem bi pozavidjeli i brojni izvođači na nacionalnim kazališnim daskama.

Vrhunac večeri svakako je nastup odraslog Billyja – Ante Vujanovića, koji je u priči primljen u baletnu školu i postaje slavan baletni umjetnik. Njegova izvedba sola iz Bourneovog Labuđeg jezera publiku je ostavila bez daha. Izvedba je nagrađena velikim aplauzom i ovacijama, što pokazuje da mlađim generacijama ples i umjetnost nisu nepoznat pojam. Za ovakvo djelo, trebala je i velika doza hrabrosti, pogotovo kod mlađih dječaka koji su pokazali zavidno poznavanje klasičnih baletnih koraka i samouvjereno izveli svoje uloge, bez straha od komentara sela u kojem žive.

 

Prizor iz predstave, foto: Tea Jerković 

Mjuzikl završava Footloseom, veličanstvenim finalom u kojem ujednačeno i uvježbano nastupaju svi sudionici. Plesom, pjesmom i veseljem šalju poruku da se hrabrost, originalnost i upornost uvijek isplate i da treba ostati svoj.

Billy Elliot je djelo koje bi trebala vidjeti puno šira publika od splitske, a odnos prema kulturi u Dalmaciji je vidljiv i po tome što brojni mediji događaj uopće nisu ni popratili na svojim stranicama. Neovisno o tome, dobar glas daleko se čuje i kako su stari Rimljani koji su slavili tijelo, pokret, teatar i umjetnost davno zapisali: Vita brevis, ars longa!