Nedavno su baletne zvijezde Natalia Osipova i Sergej Polunjin objavili da će zajedno nastupiti na pozornici londonskog Sadler’s Wellsa te ujedno potvrdili svoju vezu o kojoj se već neko vrijeme govorka u kuloarima. Osipova i Polunjin ove su godine zajedno plesali u Giselle u milanskoj Scali, te su ubrzo nakon izvedbe prohodali.

 

– U ovom je trenutku teško organizirati zajednički nastup jer nas sva velika kazališta pokušavaju razdvojiti. Ravnateljima baleta draže je kad smo razdvojeni, jer nas tako lakše kontroliraju. Ali mi se borimo. Za umjetnika je važno da osjeća iskonsku emociju i povezanost s partnerom. Kad plešem, zamišljam da je moja partnerica Natalija –  izjavio je Polunjin.

 

Što je uopće potrebno da se ostvari „kemija“ na sceni? Većina plesača tvrdi da je odgovor vrijeme. Potrebno je otvoriti se jedan drugome te imati potpuno povjerenje. Što se više predstava i proba odradi, ples postaje prirodnijim i stvarnijim. Također, treba zatomiti samoga sebe, barem u početku. Koncentracija mora biti usmjerena na reakciju partnera, a ne na izvođenje koreografije. Ako su plesači usmjereni sami na sebe i na svoju izvedbu, ples gubi svoj smisao i postaje mehaničko izvođenje zadanih koraka.

 

Pas de deux je dijalog. Pitanje i odgovor, uzimanje i davanje. Partneri su ravnopravni, iako se ponekad čini da je baletan samo podrška. Za uspješan pas de deux, baletan i balerina moraju postati jedno. Stoga ne čudi zanimanje publike za slavne baletne parove kao što su bili Margot Fonteyn i Rudolf Nurejev ili Mikhail Barišnjikov i Gelsey Kirkland. Teško je vjerovati da strast i zaljubljenost koju su uvjerljivo pokazivali na sceni u Romeu i Juliji, Giselli, Labuđem jezeru ili Don Quijoteu, ne nastavlja živjeti i kada se kazališni zastori spuste.

 

Danas su takva partnerstva rijetka, ili gotovo da i ne postoje. Više se ne govori o slavnim parovima, sva su imena u jednini, baletne zvijezde postoje same za sebe. Možda zato svjetlost baleta danas treperi slabije – na sceni više nije dominantno ono što je ljudsko i prirodno. Zavladala je opsjednutost tehnikom i izvedbom, plesači se natječu čiji će arabesque biti viši, čiji će pirouetti biti brojniji, hoće li skokovi biti brzi i visoki.

 

No, publika kad odlazi iz kazališta ne raspravlja je li balerina izvrtila savršena 32 fouettesa u codi. Publika raspravlja o onom čarobnom osmijehu koji je Kiri uputila Basiliju ili suzama koje je u očima izazvala scena ludila Giselle. Svakako, tehniku treba usavršavati i njome ovladati. Ali samo kako ne bi u plesu smetala emociji.