Životi nam se polako vraćaju u normalu – trgovine uglavnom normalno rade, frizeri su otvorili svoja vrata, kafići također… Sramežljivo, ali vraća nam se život kakvog smo smatrali normalnim do prije dva mjeseca. Ili ne? Pa, ljudima koji se rekreativno bave plesom baš i ne. Vrata plesnih studija diljem zemlje ostala su zatvorena. Premda su se vlasnici nadali kako će se otvoriti uz posebne odredbe – manje grupe, obvezne maske, bez fizičkog kontakta i slično, to se nije dogodilo.

Pojavila se na Facebooku grupa “Plesna inicijativa Hrvatske”, gdje se vlasnici studija već danima pitaju što se događa. Mnogi imaju šarolike skupine – od djece do odraslih plesača. Spremni su učiniti sve što je potrebno kako bi se počelo s radom, no on im još nije dozvoljen. Svi oni ističu kako su građani drugog reda, koji su posve zaboravljeni. Ističu koliko je važan posao kojim se oni bave, no baš svi su na njih zaboravili.

Šokantno je i to što radnici zaposleni u Plesnim udrugama nemaju pravo na državnu potporu. Neki su, doduše, to zatražili i dobili, ali ih je potom država obavijestila kako joj moraju vratiti sredstva jer su im dodijeljena greškom. Nije im nimalo lako: nastava u većini studija traje do lipnja, a potom do rujna ne rade. To znači da vlasnici plesnih studija, kao i njihovi zaposlenici, sada moraju do rujna izdržati s nula kuna. Najteže je onima koji nisu u svom prostoru, nego plaćaju najamnine, pa zapravo imaju troškove, ali prihode ne.

Zadnja informacije je kako su treninzi dozvoljeni u dvoranama od 13. svibnja. No, to se odnosi samo na one koji imaju registriranu udrugu, klub, kulturno-umjetničku djelatnost, plesne radionice i slično. Oni koji su se registrirali baš kao plesna škola ne mogu raditi. Za njih nema baš nikakvih informacija kada će moći početi s radom. Ostaje im samo vježbanje s polaznicima preko interneta. I nada da će se netko sjetiti i njih.

Čudi li nas sve ovo? Nismo li svi koji volimo ples navikli da se na njega uvijek zaboravi i da je on najmanje bitan?