SPLIT – Otkako je u veljači 2013. na splitskim daskama premijerno izveden Don Quijote, taj balet ne prestaje oduševljavati publiku. Nažalost, prva ovosezonska izveba, otplesana sinoć, popraćena je razočaravajućim odazivom – svega sedamdesetak ljudi  aplaudiralo je našim plesačima. Možda je upravo to razlog zašto je nedostajalo atmosfere, te je bilo tužno vidjeti kako je na obje pauze foyer bio potpuno prazan. Ipak, splitski ansambl nije razočarao – Don Quijote otplesan je kvalitetno i zadovoljavajuće.

Ulogu Kitri ponovno je plesala mlada Eva Karpilovska – ovoga puta s mnogo emocija, vedrine i tehničke preciznosti. Eva, karakterno puna života i veselja, zračila je na sceni te itekako zablistala. Posebice je lijep bio Grand pas de deux iz trećeg čina, gdje su ona i njen partner Yassaui Mergalijev dobro interpretirali zaljubljene Kitri i Basilija. Yassaui je bio  izvrstan, prštao je energijom i publiku ostavio bez daha.

Dulcineu je otplesala Elena Nikolaeva, čija je vrhunska tehnika već svima poznata, no ipak je nedostajala nevjerojatna fluidnost Iryne Chaban i njezina labuđa nježnost. Vrhunskom scenskom praktikom isticao se Igor Gluškov u ulozi Gamachea te Cristian Preda kao Sancho Panza. Bili su zaduženi za nasmijavanje publike i unošenje španjolskog duha u izvedbu, a odradili su to vrlo kvalitetno i s ljubavlju. Velike pohvale zaslužuju i  naši splitski plesači: Matea Milas (Mercedes), Leona Sivoš (Amor), Tina Hatlak i Bojana Lipovšćak. Isticale su se i izvrsnom scenskom praktikom, ali i preciznom tehnikom, te je bilo odlično kroz njih vidjeti kvalitetu splitskih plesača i činjenicu da je napokon naišao baletni direktor koji je odlučio dati im mnogo šansi da se probiju do vrha.

Bravo i za učenice baletnog studia, od kojih su neke sudjelovale u Ciganskom plesu, a druge u Snu. Vidjelo se da je u njihovo obrazovanje uloženo mnogo truda te da im je data prilika da se dokažu, što su one itekako uspjele. Ipak, na sceni se moglo zamijetiti mnogo plesača kojima godine više ne dopuštaju da plešu onako dobro kako to može mlađi kadar. Baš zato je teško vidjeti toliko mladih plesača gurnutih u slabije uloge, jer je ansambl prepun starijih. No sam taj problem zaista je mnogo složeniji te bi trebalo raditi na njegovom riješavanju. Zabrinjavajuće je da toliko mladih plesača čeka svoje mjesto i priliku, dok oni stariji jedva dižu arabesque kako treba.

Kostimografija je bila prelijepa, a pohvale idu i sceni, koja je bila divno uređena, posebice u drugom činu. Veliki minus u predstavi bila je činjenica da na programu predstave piše kako je trebao sudjelovati Orkestar HNK Split, no taj orkestar nažalost nije bio na predstavi. Glazba je tako izgubila na jačini te je možda upravo to bio jedan od razloga zašto je cijeloj predstavi nedostajalo atmosfere.