SPLIT – Dok su vedre i nježne melodije Ludwiga Minkusa odjekivale bajkovitim Sustipanom ni jednoj osobi u gledalištu zasigurno nije bilo svejedno. Stalnim pljeskom entuzijastična je publika nagrađivala marljiv rad svojega ansambla, a novi su plesači dočekani sa velikom dozom dobrodošlice. Tako je sinoć izgledala izvedba prvog baleta u sklopu Festivala na Sustipanu.

 

Kao i na premijeri u Splitskom HNK i ovoga puta nas je splitska verzija povijesnog Don Quijote-a iznova zadivila. Je li čar ovoga puta ležala u većem trudu i radu, čarobnom i romantičnom ambijentu ili španjolskoj vedrini koja je probudila publiku, ostaje tajna. Ipak, ne može se poreći da je ovoga puta zaista bilo veoma posebno.

 

Večer je kao i prošloga puta otvorila prelijepa Iryna Chaban, veličanstva i čarobna kao i na svakoj prethodnoj izvedbi, podsjećajući na vilu. Taj njen karakter u kojem ima pomalo Giselle, Odette, Nikiyu i Carmen od nje je stvorio divnu Dulcineju koja je oduzela dah publici. Njezin partner, Lev Šapošnikov, bio je uistinu uvjerljiv Don Quijote.

 

Ieva Karpilovskaya je i ovoga puta svojom karakternom izvedbom odlično otplesala nestašnu, vrckavu seljanku Kitri, koja je zavodila cijelu publiku, a Mihai Mezei Tudor je veoma dobro interpretirao vedrog Basillia. Ipak, kao da je nedostajala ona jedinstvenost Yassauija Mergalijeva koji nam je svima poznat po slavnim skokovima koju su odlično pristajali Basillu. Scena lažne smrti posebno je zadivila publiku, te se čak čuo i veseli smijeh, što je pomalo neobično za Split.

 

Yulia Pivotskaya je i ovoga puta sasvim očekivano fenomenalno otplesala svoj dio, Kitrinu prijateljicu, a uz nju je plesala i Tanya Baranovska, gotovo jednako dobre kvalitete i interpretacije. Obje su iskazale isti karakter, svaka sa svojom posebnošću. Tanyina zadivljujuća gluma i Yulijina nenadmašiva fleksibilnost bile su izuzetno dobra kombinacija.

 

Yulia Pivotskaya kao Kitri

 

Posebne pohvale zaslužuje i Matea Milas, vragolasta i zavodljiva Mercedes koja je plijenila poglede i ovoga puta. Ipak, ne tako blistava pokazala se nova plesačica kazališta, Leona Sivoš. Tehnici nije nedostajalo ništa upadljvo, ali scenski izražaj nije oduševio. Izvedba je bila ukočena i bilo je vidljivo da Leoni treba još mnogo iskustva i rada na sceni. Nedostajala je vedrina koju je Amor trebao imati, a svakome tko je gledao prošlo izvedbu bilo je vidljivo da je Hazuki Tomita zaista mnogo bolje utjelovila istu ulogu.

 

Pohvale i glavnoj ciganki, Albini Rahmatullini, koja je kao i svakoga puta u ovih mnogo godina svoj posao odradila odlično i profesionalno. Bravo i za Igora Gluškova, nenadmašivog Gamaša koji je nasmijavao publiku i uvjerljivo glumio, osobito u sceni borbi sa vjetrenjačama.

 

Cijeli baletni ansambl zaslužuje iznova jedan veliki pljesak od svih nas. Isti ansambl koji do prije par godina Valcer iz Orašara nije mogao napraviti dovoljno usklađeno sada se popeo na tako visoku razinu da je popularnost Splitskog baleta narasla gotovo šokantno brzo. Njihova usklađenost bila je precizna, baletna scena puna, nije više bilo rupa u postavi kao nekada. Sve je izgledalo mnogo življe, slikovitije i stvarnije. Uistinu je došlo do velike preobrazbe i to se odmah dalo primijetiti.

 

Neki novi plesači zaslužuju pohvale, a među njima su svakako Tina Hatlak i Bojana Lipovščak, koje su se zaista istaknule i pokazale kvalitetu naših domaćih plesača. S obzirom da su uključene u ansambl i da su posao odradile veoma dobro, možda to bude poticaj kazalištima u Lijepoj našoj da više angažiraju domaće plesače i poprave nepravilan odnos domaćih i stranih balerina i baletana.

 

Čestitke cijeloj baletnoj ekipi na prvoj uspješno otplesanoj predstavi na Sustipanu o čemu je svjedočio pljesak dug nekoliko minuta. Svi smo mi ljubitelji baleta iznimno ponosni i sretni jer je naš splitski balet nakon dugo vremena napokon uistinu vraćen u život.