ZAGREB – Jubilarni, 10. Dani Silvije Hercigonje održani su ovoga vikenda u kazalištu Trešnja. U tri dana kazalištem je prošlo više od tisuću plesača, koji su plesali u različitim tehnikama: od klasičnog baleta, hip hopa pa sve do modernog izričaja.
Prvoga dana nastupila je Škola za balet i ritmiku, čije koreografije potpisuju profesorice škole Antonijeta Šeketa Gleich, Lidija Božić i Tamara Jerčić.
Valcer su plesale tri djevojke na špicama, koreografija je bila dosta jednostavna, ali imale su lijepe linije i ruke. Zvjezdice su bile također korektne, a publika je posebno uživala u njihovim lijepim kostimima: nosille su duge zlatne suknje i dresove. No, djevojčice su imale loša stopala.
Plešemo je bila najbolja koreografija škole. Natupile su manje djevojčice i jedna starija, a bile su usklađene i ta nam se točka najviše svidjela. Tratinčice su bile lijepe, plesala su mala djeca, ali je zato Polka bila dosta bezizražajna. No, valja voditi računa o tome das u nastupala djeca, pa ne treba isuviše strogo suditi.
Cjelokupni dojam učenika ove škole je dobar, ali im se može zamjeriti što su samo izvodili korake, a na licima im nije bilo nikakve radosti.
Nastupili su i plesači Udruge za klasični balet Vindija pod vodstvom pedagoginje Vlaste Rittig. Oni su se predstavili koreografijama Daj mi ruku i Jednostavno plavo.
I ove su se godine predstavili mali plesači iz Baletnog studija Zvonka. Imali su dvije točke: Zahvalnost te 2 snjeguljice i 8 patuljaka (s tom su se koreografijom predstavili i na ovogodišnjem TREPS-u). Obe koreografije potpisuje voditeljica studija Zvonka Škreblin Domaćinovič.
Naša novinarka Tessa i njen partner Vanja
Baletni studio Saule predstavio se vrlo dobrim Arapskim plesom, kojeg je izvodila plesačica sa šalom. Koreografiju potpisuje Radmila Ortynski, a također smo je mogli vidjeti na TREPS-u (nedavno održanom natjecanju Trešnjevačke plesne scene). Osim toga, Saule Ashimova osmislila je koreografiju pod nazivom Pingvini, u kojoj nastupaju mala djeca.
Pinokio klub za djecu i mladež imao je dosta dobru točku, koju je smislila Mihaela Dolački Jozić. Četiri starije djevojke su bile Hlapići, a četiri manje Gite. Imali su dobre kostime i koreografija je tehnički dorađena. Ekspresivno su Gite bile bolje od Hlapića.
Kao zadnji u kategoriji klasičnog baleta nastupili su plesači Baleta pučkog otvorenog učilišta Kutina. Vesna Kovačević prilagodila im je koreografije iz Labuđeg jezera i Don Quijotea. Oni su jedini imali muškog plesača, Vanju Škurića. Kao partnerica mu je u Pas de deuxu iz Don Quijotea nastupila naša novinarka Tessa Uroić, zbog čega ne možemo objektivno ocijeniti nastup. No, cijelo je uredništvo bilo ponosno na nju i zdušno smo sudjelovali u četiri aplauza kojima je publika prekidala njenu točku.
Na drugoj smo večeri mogli uživati u izvedbama većinom mlađih plesača iz hrvatskih plesnih škola i studija. Nakon kratkog filma o Silviji Hercigonji, u čiju se čast već desetu godinu revija i održava, večer su otvorile učenice Škole suvremenog plesa Ane Maletić.
Klasičnih izvedbi nije bilo puno. Među boljima su bile polaznice Studija za moderni i klasični ples iz Slavonskoga Broda, koje su svoju koreografiju podijelile na dva dijela. Uprvom su nam dočarale kako to izgleda prava Baletna proba, a u drugom su pokazale su da se i balerine znaju opustiti uz rap glazbu.
Pred sam kraj uslijedili su stariji plesači. Publiku su oduševile plesne izvedbe Magic people i Harlequin dance Plesnog studija ritam zona iz Zagreba, obje djelo koreografkinje Tamare Berec.
Večer su zatvorili polaznici Plesnog centra Osmijeh iz Zagreba. Iako su odabrali pomalo neprikladnu glazbenu podlogu, njjihova koreografija Legenda istoka: Posljednji Samuraj bila je korektna.
Učenice Škole za klasični balet prije nastupa
Zadnjeg, trećeg dana, u kategoriji klasičnog baleta nastupile su samo učenice Škole za klasični balet te polaznici Baletnog studija Jastrebarskog. Učenice škole izvele su Varijaciju iz baleta Faraonova kći, Trnoružica, Esmeralda te Gusar.
Baletni studio Jastrebarsko publici se predstavio koreografijama Svetlane Lukić Kineski ples, Trič-trač polka i Čardaš. Neke od tih smo koreografija također vidjeli na TREPS-u.
Treba priznati kako dosta nade pruža činjenica da je revija Silvija Hericgonja uspjela opstati te se već 10 godina održava. Svake godine smo svjedoci nekim boljim i lošijim nastupima, talentiranijim i manje talentiranim plesačima i njihovim pedagozima. No, ono što defitivno treba pohvaliti je činjenica da rekrativci i dalje dolaze u kazalište Trešnja kako bi plesali. Većini njih ples neće postati profesija niti će od njega živjeti, nego će ostati samo i isključivo – ljubav. To je lijepa emocija koju ipak vidimo kod plesača koji nastupaju na Danima Silvije Hercigonje.
