ZAGREB – Hrvatski balet ostao je bez još jedne važne osobe – balerine i pedagoginje Silve Muradori Perkov, koja je preminula noćas. Silva se godinu dana borila s teškom bolesti, no na kraju je odustala od borbe.

 

Rođena je u Zagrebu 11. studenog 1942 godine, gdje je završila Školu za klasični balet. Iste godine kada je završila školovanje, 1958., angažirana je u HNK, a dvije godine kasnije postala je solistica. Usavršavala se u Moskvi, u Boljšoj baletu. Nakon povratka u našu zemlju plesala je brojne uloge: bila je Demon (K. Fribec, Demon zlatne ulice, 1963) i Agava (Yorgo Sicilianos, Bakantice, 1963), u koreografiji Vere Kostić, Myrtha (A. Ch. Adam, Giselle, koreografija L. M. Lavrovski – Gradimir Hadžislavković, 1965), Najstarija sestra (M. Kelemen, Napuštene, koreografija I. Sertić, 1965), Odette-Odilija (P. I. Čajkovski, Labuđe jezero, koreografija R. V. Zaharov, 1966) i brojne druge.

 

Nakon završetka aktivne plesačke karijere, posvetila se pedagoškom radu. Do smrti supruga, također baletana Guya Perkova, radila je s njim, a kasnije je podučavanje (učenika baletne škole, a kasnije i rekreativaca) nastavila sama.

 

Oproštaj će se održati u petak, 19. veljače u 11.20 sati, u Velikoj dvorani krematorija na Mirogoju.

 

Silva Muradori, foto: arhiv HNK

 

 

REAKCIJE KOLEGA

 

Leonard Jakovina, ravnatelj baleta HNK Zagreb

– Potresen sam viješću o smrti Silve Muradori, baletne umjetnice HNK u Zagrebu i vrhunskog pedagoga. Zauvijek ću pamtiti njezinu silnu energiju, entuzijazam i beskrajnu ljubav prema baletu i plesu. Svojim bogatim znanjem stvorila je mnoge generacije baletnih umjetnika.

 

Edina Pličanić, nacionalna baletna prvakinja, solistica HNK Zagreb

– Silvu sam posjetila u domu za skrb o starijim osobama nedavno, prije dva tjedna. Bila sam jako uzbuđena zbog susreta, jer je nisam vidjela godinama. Znala sam da je teško bolesna – pitala sam se kako će izgledati i jesu li su bolest i godine napravile veliku promjenu na nekad snažnoj ženi. Sa strepnjom sam ušla u sobu i vidjela osobu u krevetu. Čim su nam se oči srele, nije bilo sumnje – to je Silva Muradori, moja draga profesorica, koja me poslala u profesionalni svijet baleta. To su te svijetlo, plave, ledene oči, tako prodorne i bistre koje su strogo pratile svaki moj korak u baletnoj dvorani. Bila je nevjerojatno snažna, stroga, autoritativna i poticajna pedagoginja. Osim svog velikog znanja o baletu i ljubav za disciplinu baletne profesije, usadila mi je strast i želju za borbu sa svakom poteškoćom koju balet kao profesija daje. Ona je udarila snažan pečat na moju odluku da postanem dobra balerina i da dajem od sebe uvijek najbolje. S njenim odlaskom izgubili smo jednu od najboljih baletnih pedagoginja, koja je odgojila generacije sjajnih plesača. Zahvalna sam da je bila moja profesorica i sa ponosom nosim u sebi sve sto me je naučila. Hvala joj…

 

Petra Vargović Stanciu, solistica zagrebačkog baleta

– Silva mi nije predavala u školi, ali prve godine kad sam došla u kazalište, ona i njen pokojni suprug držali su mi satove pas de deuxa. Bilo mi je zadovoljstvo raditi s njima! U školi nismo imali pas de deux, pa je nama mlađima koji smo tek došli to puno značilo. Radila sam u paru sa svojim današnjim mužem, pa mi je i zbog toga ostalo u lijepom sjećanju. Sjećam je se kao stroge i snažne profesorice, a njega nešto blažeg, s osmijehom na licu. Bilo je zadovoljstvo učiti od njih!

 

Pavla Pečušak, prvakinja zagrebačkog baleta

– Osjećam veliku tugu zbog odlaska moje profesorice Silve Muradori. Danas mi kroz glavu prolaze sve stvari koje sam doživjela radeći s njom. Imala je snažan utjecaj na moj osobni i profesionalni život. Nije uvijek bilo lako raditi s njom. Naš odnos bio je prošaran različitim emocijama – od suza, znoja, smjeha pa do ushita. Svojim kristalno plavim očima mogla je vidjeti sve moje nedostatke i bila je uvijek beskompromisno iskrena, što je ponekad bilo teško čuti. Silva je jedan od onih pedagoga koji vas obilježe za cijeli život. Svojim ljubavlju za baletnom umjetnošću ostavila je veliki trag na mojoj generaciji. Ona je definitivno jedan od najboljih metodičara koje sam upoznala u svojoj karijeri. Mislim da bez njezinog znanja i truda ne bih postigla ono što danas jesam. Nekad je bila nemilosraan i tražila je od nas stopostotno davanje i ulaganje te profesionalnost. Time je ljestvicu podignula na najviši nivo i nije odustajala u svojoj namjeri dok nije dobila što želi. Danas gledajući unatrag vidim da je takvim pristupom postavila temelje koji se ne ruše. Zahvalna sam sto sam imala priliku raditi s njom i njezinim suprugom Guyem Perkovim. Bili savršen tandem i iz moje su generacije izvukli ono najbolje. Zbogom profesorice, uvijek ću cijeniti sve što sam naučila od vas.

 

Ljiljana Gvozdenović, koreografkinja

– Imam toplo sjećanje na Silvu Muradori. U njezinim vježbama, koje je povremeno držala u HNK-u, mnogi su uživali. Tražila je čistoću kako pozicija tako i odnosa prema baletnoj umjetnosti za koju je živjela. Njezin beskompromisni stav u pogledu rada u kazalištu često bi je dovodio u sukobe sa kolegama, ali je to nikada  nije pokolebalo u mišljenju da toj profesiji treba pripadati  u potpunosti ili iz nje otići. Bila je krasna osoba – unatoč tome što bi na prvi pogled djelovala strogo, nakon upoznavanja sreli biste se s veselom, vedrom prijateljicom koja je znala ispričati dobru šalu. Odlaskom Guya Perkova, njezina muža, ostala je Silva usamljena i neutješna. Taj brak bio je i prijateljstvo i ljubav i balet i roditeljstvo. Disali su istim dahom. Rijetko smo se sretale, na premijerama ponekad ili slučajno. Posljednji put na kavi u Kazališnoj kavani… Bolest kojoj nije bilo moguće pobjeći učinila je svoje. Iskrena sućut njezinoj obitelji, nedostajat će mi Silva i njezine kritike koje su znale biti peckave ali – točne.

 

Andrea Solomun, plesačica i koreografkinja

–  Postoje pedagozi koji svojom strogošću i visokim očekivanijim lome – ne vaše tijelo, ne vašu predanost već vaše strahove, a potom izgrađuju bolju verziju vas samih. Pedagozi koji se igraju sa vama kao s glinamolom. Oni koji vas oblikuju. Nekad ih mrzite, nekad ih volite, a većinu vremena ih se bojite jer želite zadovoljiti njihova očekivanja. Silva je definitivno bila jedan od takvih pedagoga. Tražila je užasno puno, ali je davala još više. Sa sigurnošću mogu reći da nije bilo nje i njezinoga preminuloga supruga Guya Perkova, koji su me privatno podučavali niz godina, ja danas ne bih bila plesač kakav jesam, a još manje baletni pedagog. Dan danas ostaje da je upravo Silva Muradori bila onaj profesor koji me naučio zanatu i njegovoj srži. Uvijek ću je se sjećati kao važnog čimbenika u mome plesačkome stasanju,  kao i u formiranju svoje današnje profesije. Ona i Guy oslikali su hrvatski baleta i ples općenito, a da to zapravo nitko ne vidi. Oboje su bili mala karika koja je pokrenula proizvodnju kvalitetnih plesača.

 

Vuk Ognjenović, baletan

– Nitko me nije toliko naučio o baletu ali i ljudskosti i životu kao ona i pokojni Guy Perkov. Osim znanja prenijeli su mi ono najbitnije, ljubav i strast za baletom. Naučili me redu, radu, disciplini bez koje nikada ne bih bio plesač. Od svega me se najviše dojmila njezina brutalna iskrenost i vjera da se predan rad uvijek isplati…. I bila je u pravu! Otišla je, ne kao jedan od, već kao najbolji baletni pedagog Hrvatske, istinska umjetnica, koja je cijeli svoj život posvetila baletu, nesebično se dajući svim zaljubljenicima u tu umjetnost! Stvarno sam potresen jer bez nje nikada ne bih bio ovo što jesam. U najtežim trenutcima mi je bila potpora, poticaj i vjetar u leđa, vjerovala je u mane više nego ja sam, obzirom da sam tako kasno krenuo s baletom…. I eto, stvorila još jednog baletnog “manijaka”. Slava joj!

 

Selma Banich, izvedbena umjetnica

– Silvu Muradori pamtim kao izvrsnu baletnu pedagoginju i sjajnu umjetnicu koja je zadužila cijelu našu generaciju. Da nije bilo nje i supruga Guya, koji su u Školi za klasični balet u Zagrebu napravili pravu malu revoluciju, vjerovatno se nikada ne bih bavila plesnom umjetnošću. Sve što sam formativno o baletu, ali i šire o umjetnosti, kolegijalnosti i posvećenosti pozivu naučila, naučila sam upravo od njih.

 

Lidija Trešćec Bobetko, ravnateljica Škole za klasični balet

– Silva je neko vrijeme radila u našoj školi kao baletni pedagog. Bila je stroga, ali je znala svoj posao. Imala je autoritet među djecom i svi su je jako poštovali. Nismo se najbolje poznavale, ali znam da je bila komunikativna i druželjubiva. U šoku sam zbog vijesti o njenom odlasku.

 

Rajko Pavlić, plesač, koreograf, vlasnik plesnog studija Liberdance

– Tužna je ovo vijest za hrvatski i zagrebački balet i ples općenito. Imao sam čast da u Liberdancu Silva radi kao baletni pedagog nakon smrti njenog supruga Guya Perkova. Kao i Guy, bila je sjajan baletni pedagog odgojivši generacije sjajnih baletana i plesača. Duboko joj se klanjam.

 

Tamara Savičević, koreografkinja i vlasnica plesnog studija Kelkope

– Jedna čelična žena, vrhunski stručnjak, potpuno zaljubljena u profesiju i perfekciju. U tome nekompromisna i s vrhunskim kriterijima, a uz to sve vječni zaljubljenik u ljubav i u njenog Guya… Imala sam sreću i čast raditi s tako velikim stručnjakom i drago mi je da sam tu školu prošla, da sam osjetila i njen gnjev i radost i majčinsku brigu. Težina njenih zahtjeva je nosila ogromnu školu i nije bilo lako, ali naučila sam uz nju brda i doline o baletu, tehnici, životu, sebi, ljubavi i patnji. Pomalo o svemu, a najviše da u plesu nema mjesta egu već – ajmo radit, ajmo bit bolji, ajmo stvarati, ajmo voljeti. Za takve ljude bih mislila da će vječno biti tu, a na neki način i hoće. Nema rijeći koje bi to mogle opisati. Samo sam zahvalna da sam je imala u životu, da sam s njom radila, prošla život u malom i očeličila. Nije bilo ničeg osrednjeg kod Silve – bila je čelična profesorica, majstorica, žena…