U ponedjeljak navečer, u 46.-oj godini života Julie Kent se posljednji put poklonila publici nakon izvedbe Giselle u kojoj joj je partner bio Roberto Bolle. Njenu odluku da ode u mirovinu moglo se očekivati, ali je publika ipak bila neutješna. Cijelo se kazalište diglo na noge i burnim aplauzom pozdravilo kraj jedne karijere. „Meryl Streep baleta“, kako ju nazivaju njezini kolege, prihvatila je svoje umirovljenje kao nešto prirodno.

 

– Teško je stati nakon što ti je balet bio cijeli život. Ali moje vrijeme ne može trajati vječno. Sada će doći neki drugi. U budućnosti želim govoriti glasom umjetnice, žene, majke i supruge. Volim misteriju koja se ovija oko naše profesije, ali želim srušiti predrasude koje američko društvo ima o umjetnicima. Barišnjikov me naučio što je važno u životu: težnja za izvrsnošću. Profinjenost. Ljepota klasičnog baleta. Vidjela sam najslavnijeg plesača na svijetu, ali on nije želio biti zvijezda. Njegov je cilj bio predani rad. Nekada su ljudi željeli raditi nešto. Sada žele biti netko. Moje je htijenje bio balet. Moja je nagrada je iskustvo koje sam stekla, plesala sam čitav život – rekla je Kent.

 

Julie Kent rođena je 1969. godine u Marylandu kao Julie Cox. Svoj je plesni put započela na Academy of the Maryland Youth Ballet u klasi Hortensije Fonsece koja ju je jednom prilikom opisala kao plesačicu čiji je arabesque beskonačno dug, a tijelo se čini kao da lebdi u zraku. Tijekom školovanja sudjelovala je i na prestižnom natjecanju Prix de Lausanne te je 1986. bila jedina Amerikanka koja je osvojila slavnu nagradu.

 

Nakon školovanja postala je članicom baletnog ansambla American Ballet Theatrea gdje ju je odmah zapazio slavni Mihail Barišnjikov.

 

– Bio sam potpuno očaran njezinom pojavom. Ima zaista neobično lice, klasično lice – rekao je tada.

 

Barišnjikov ju je predložio za ulogu u filmu Dancers u kojemu je sam igrao glavnu rolu, te joj sugerirao da prezime Cox promijeni u Kent. Ona je bila šokirana što su ju producenti prihvatili bez ikakve audicije te što će u filmu glumiti ljubavnicu slavnom Barišnjikovu. Kasnije tijekom ljeta, bila je jedna od šačice plesača koji su s Barišnjikovom nastupali na turneji. Ta su joj iskustva širom otvorila vrata do titule prvakinje baleta koju je stekla osam godina kasnije.

 

U svojoj je karijeri plesala gotovo sve glavne repertoarne uloge u baletima ABT-a: Anastasia, Apollo, Bajadera, Bistri potok, Pepeljuga, Gusar, Don Quijote, San ljetne noći, Umirući labud, Giselle, Vesela udovica, Trnoružica, La Sylphide, Sylvia, Onjegin, Dama s kamelijama, Labuđe jezero, Ukroćena goropadnica, Orašar, koreografijama Balanchinea, Ashtona, i brojnih drugih koreografa.

 

Godine 2000. osvojila je Prix Benois de la Danse. Osim u filmu Dancers, glumila je i u filmu Center Stage te bila stručna savjetnica tijekom snimanja filma Crni labud.