DUBROVNIK – Ponovljena izvedba baleta „Opasne veze“ u režiji i koreografiji Valentine Turcu i Lea Mujića Slovenskog narodnog Gledališča Maribor i ovaj put je oduševila publiku. Ove godine gledatelji Dubrovačkog Ljetnog Festivala mogli su ovu izvedbu pogledati dvije večeri zaredom i potpuno zasluženo izvođači su zauzeli to mjesto na ovogodišnjim ljetnim pozornicama Dubrovnika.

 

 

Odupirući se ljudskoj prirodi uspoređivati prošlodišnju izvedbu sa ovom, otišla sam uzbuđena u susret sa svime naizgled istim, međutim iskustvo se pretvorilo u nešto sasvim drugo, jedan novi nivo, novi sloj personifikacije aristokratskih intriga, sto je glavna tema ove izvedbe. Cinizam, laž, nemoral, izdaja,naivnost, rivalstvo, osveta, ljubomora i međusobna natjecanja su tek dio priče koja na kraju svih melje i uništava, a tako i za nas gledatelje, jednu unutrašnju spoznaju kroz svoje iskustvo promatrača.

 

 

Prizor iz predstave, foto: DLJI

 

 

Još jednom dočekala nas je predivna jednostavnost scenografije, savršeno uklopljena u ljetnu pozornicu Dubrovnika, Poljanu Ruđera Boškovića. Ovaj put nekako mirnija, kao danas ostavlja u iščekivanju. Glatki početak i izlaz plesača brzo nas vodi u priču, obuzima potpuno, dok moje oko primjećuje nešto novo… Plesači, svi redom, solisti i ansambl očito imaju predstavu u nogama nakon godinu i više izvođenja, pa sve ide glatko i lagano a to je otvorilo prostor za detalje… Ima ih mnoštvo: personifikacije likova i glume, ekspresije pokreta koja nas neprimjetno vodi u trans tišine koja je obavila publiku.

 

 

Snaga požude, neodoljivost nevinosti ljubavi, hladnoća ponosa, sljepoća ljubomore, jasnoća spoznaje nakon izdaje i prevare, bol prevare, bol razočaranja, neprimjetno nametnuti okovi ljubavi koja nam je tako slikovito prikazana zavezujući svilene zastore oko grofičinih zapešća pokazujući nam moć izbora i nemoć borbe sa vlastitom prirodom, s ljubavlju… To sve samo su detalji priče koja nas vodi borbi dobra i zla.

 

 

Na kraju odustajanje, smrt Vicomta de Valmont stavlja zaključak na sve, ukazuje na vrtlog događanja, intriga, emocija koje nas samo odvraćaju od nas samih i onoga sto zovemo ljubav. Tehnika i preciznost solista Antona Bogova, Jelene Lečić te Catarina De Meneses ostavlja bez teksta, a ostali plesači ne zaostaju za istim. Čovjek u svoj svojoj raznolikosti poznaje desetke i stotine stranih jezika, ali ova predstava je svakako dokaz da jezik tijela,jezik pokreta, jezik plesa je samo jedan…. I svi ga razumijemo. Svi u toj publici sjedili su jednaki, odakle god smo došli, koju god ulogu mi u svojim životima imali, sjedili smo tamo isti, razumijevali isto. Jednostavno izvrsno.