SPLIT – Izvedba suvremene verzije slavnog baleta Trnoružica sinoć je ostavila bez daha čitavo kazalište. Ova izvedba, bitno drugačija od prošle koju je postavila Almira Osmanović, naišla je na dobar odaziv te dobila brojne pohvale. Balet Petra Iljiča Čajkovskog koreografirao je i režirao Dinko Bogdanić, uvodeći u klasičnu Petipovu koreografiju svoje novine. Priča je premještena u naše, moderno doba kada mladić u oluji izgubi svoju voljenu djevojku. Da bi je pronašao, mora zakoračiti u davni magičan svijet i kao princ slomiti kletvu zle Carabosse. Tek kada mu to pođe za rukom, može se vratiti u stvarnost sa svojom dragom.

Leonu Sivoš sinoć smo gledali kao prelijepu Aururu, a Jassaui Mergalijev bio je jednako dobar princ Desire. Njihova je komunikacija bila izvanredna, ujednačena i skladna. Leona se posebno istaknula u Rose adagio te sceni u kojoj Aurora pada u san. Njezina je izvedba bila očaravajuća. Jassaui je već tradicionalno zadivio svojim visokim i brzim skokovima, neprestano izazivajući aplauz publike. Julija Pivotskaja u ulozi Vile Jorgovana bila je još bolja nego u prošloj verziji Trnoružice. Varijacija je bila tehnički preciznija, a osjećajnost i epaulementi mnogo više naglašeni. Zla Carabossa, koju je utjelovila Matea Milas, bila je neupitno najenergičnija sinoćnja uloga. Mateina je snaga i žar sjajila, koreografija joj je izvrsno pristajala, a na licu joj se lako moglo vidjeti da uživa. Sama scena Carabossinog ulaska bila je, što zbog izvrsne izvedbe plesača, što zbog prelijepih kostima i bogate scenografije, zaista fenomenalna.

Za cijeli ansambl može se reći da su bili usklađeni, bez uočljivih greški u formacijama. Scena nije izgledala pretrpano, unatoč velikom broju plesača. U predstavi su sudjelovale i učenice baletnog studia pedagoginje Albine Rahmatulline. One su svakako na ponos splitskom baletnom studiu, jer je njihova izvedba bila potpuno usklađena s profesionalcima u ansamblu. Nisu kasnile, pokreti su bili precizni i točni, ali s naglašenom osjećajnošću, što nažalost nedostaje mnogim starijim plesačima. Zato bravo za djevojke i za njihovu profesoricu.

Ukratko, za sinoćnju Trnoružice samo riječi hvale. Osim plesača koji su, izuzev malih sitnica, zaista dobro odradili svoj posao, pohvale zaslužuje i scenograf. Scena je bila uređena kao nikada do sada, efekti fenomenalni te su još dodatno oživljavali izvedbu. Publika je ansambl, ali posebice Dinka Bogdanića, nagradila dugim, iskrenim aplauzom. Svatko tko je sinoć mogao gledati Trnoružicu odmah bi se složio da su svi zajedno to uistinu zaslužili.