ZAGREB – Uzbuđenje se osjeća u zraku dok traje priprema za nastup, djevojke vezuju kosu u urednu punđu, nanose scenski make up-a, zagrijavaju se u prekrasnom trikou, elegantno razgibavaju pred razdraganom publikom koju treba očarati virtuoznošću, tehnikom, skladom pokreta i muzikalnošću… Ne, nije riječ o novoj premijeri nekog klasičnog baleta, nego o nedavno održanom natjecanju u ritmičkoj gimnastici LEDA CUP koju je organizirao KRG Leda u Zagrebu. Jedina bitna razlika koju smo mogli primijetiti je da graciozne djevojčice i djevojke nisu nosile špice sa sobom, nego sjajne lopte, trake, obruče, čunjeve i vijače.

 

Postoji velika sličnost između jednog od najženstvenijih sportova i umjetnosti kao što je balet. I jedno i drugo zahtijeva dugogodišnji naporan trening, odricanje i disciplinu. Nije tajna da u zemljama koje prednjače u ritmičkoj gimnastici, Rusiji, Ukrajini, Bugarskoj… ritmičke gimnastičarke pored svojih treninga redovito pohađaju i satove baleta. Kako bi usavršile svoje skokove, pirouette, ravnotežu, koordinaciju i eleganciju, brojni treneri smatraju da su baletni satovi nužni da bi natjecateljica bila na najvišoj razini. I na samom natjecanju smo mogli primijetiti koliko su neke kandidatkinje bile lepršavije, ispruženijih koljena i ristova i povezanijih pokreta, što možemo pripisati baletnim satovima. I na drugim većim natjecanjima, ljubitelji ovog sporta se sjećaju nastupa gimnastičarki koje su s loptom otplesale svoju verziju Smrti Labuda, trakom i obručima dočarale dramatiku Labuđeg jezera, uz čunjeve pokazale kako je Carmen zavodljiva…

 

Foto: Tea Jerković

 

Pirouettei, jettei, fouettei… Puno je slične terminologije u koreografijama i lifestyleu gimnastičarki i balerina. Nije rijetko da neke gimnastičarke odluče napustiti sportsku karijeru i upuste se u čaroliju kazališne scene. Iskustva su individualna, ali neke zaključke o glavnim razlikama smo uspjeli izvući i pobrojati. U ritmičkoj gimnastici, svatko ima svog osobnog trenera koji je uvijek uz njega, fokusiran na njegove prednosti i mane, koji je motivator i koji organizira trening od početka do kraja. U baletu su klasevi uglavnom grupne vježbe, gdje je svatko prepušten sam sebi, nitko nema pretjeranu individualnu pažnju, osim ako plaća privatne satove. Plesači sami otkrivaju što im organizmu najviše odgovara i kako iz svojih mogućnosti izvući maksimum. U ritmičkoj gimnastici jedna kratka koreografija se na natjecanjima izvodi skoro cijelu godinu. Stalno se ponavlja kako bi se usavršila i izvela što preciznije.

 

U baletu se koreografije, vježbe i kombinacije moraju jako brzo usvajati, jer se stalno mijenjaju. To je vještina koja se razvija od malih nogu. U baletu i umjetnosti je fokus uglavnom na predstavama i premijerama, audicijama, raspodjeli uloga. Svatko se mora izboriti za svoje mjesto u predstavi i nije unaprijed zadano da će netko imati solističku točku. U ritmičkoj gimnastici je normalno da svaka gimnastičarka ima svoju minutu i trideset sekundi u kojoj će pred sucima koji pedantno ocjenjuju svaki njen pokret pokazati što zna. Svaki element, skok, pogreška ima bodovanje kod ocjenjivanja. U umjetnosti nema mentalnog sklopa „brže-više-jače“, umjetnost je individualno prenošenje priča i osjećaja. Ljepota u umjetnosti je jako subjektivna i teško je uspoređivati tko je bolji umjetnik ili tko je bolje otplesao ulogu, s obzirom na to da svatko ulogu prezentira na svoj način, dajući dio sebe. Različiti umjetnici briljiraju u različitim ulogama, prilagodljivost različitim stilovima je također nešto što čini umjetnika uspješnim.

 

Foto: Tea Jerković

 

Hrvatska je poznata po velikim baletnim umjetnicima i dugoj kazališnoj tradiciji, ali je zaista divno vidjeti da se sport koji je do sada bio gotovo nepoznat podigao na tako visoku razinu. Čestitamo organizatorima na ovakvom veličanstvenom međunarodnom događaju i sponzorima koji su ga prepoznali i podržali. Unatoč svim razlikama, nadamo se da će u budućnosti gledališta gimnastičkih natjecanja biti prepuna kao i kazališta za vrijeme Orašara.