ZAGREB – Bivši šef splitskog i zagrebačkog Baleta, Dinko Bogdanić, prošlog je vikenda po prvi puta u životu održao sat baleta za rekreativce. To će učiniti još jednom, ovu nedjelju, u Plesnom studiju Edite Cebalo. Zanimalo nas je kako to da se odlučio na takav potez – naime, premda je bio profesor na Baletnoj akademiji u Münchenu i prvi baletni majstor u Baletu Državne Opere u Berlinu, govorio je kako se više vidi kao koreografa, a ne pedagoga.

 

Jeste li se ikad vidjeli kao pedagog rekreativcima?

Nisam nikad planirao da ću jednom raditi i s amaterima, iskreno. Ali Editu Cebalo poznajem cijeli život, još od vremena kad je bila mlada balerina. Kad je predložila da dva sata održim u njenom studiju, shvatio sam da mi se ideja sviđa. Mislim da svi koji se baletom bave u slobodno vrijeme imaju neko znanje, koje treba povećavati i zato sam odlučio isprobati nešto novo.

 

Kako je prošao sat s početnicima, kojeg ste odradili?

Dobro sam se pripremio, jer sam došao s ciljem da ih naučim nešto novo, dodatno, da ih ispravim u nekim stvarima koje pogrešno rade. Preda mnom je sad sat s naprednim rekreativcima, koji već imaju određenu količinu znanja, pa sam pripremio nešto posve drugo. Ovakav rad je za mene izazov, jer sam u karijeri radio samo s profesionalnim plesačima, no moram priznati da je bilo uzbudljivo.

 

Bogdanić u plesnoj dvorani, foto: Edita Cebalo

 

U javnosti vas i nije bilo zadnje dvije godine… Čime ste se bavili nakon odlaska s mjesta šefa Baleta u Splitu?

Još u Splitu sam osjećao probleme s kukom, pa sam otišao na operaciju i riješio taj problem. Tada sam počeo surađivati s tvrtkom koja radi live prijenose. I dalje sam odlazio na sve balete, kako u našoj zemlji, tako sam mnoge pogledao i u inozemstvu. No, nisam imao potrebu da se medijski eksponiram.

 

Kako ste zadovoljni baletima koji igraju u kazalištima?
Nekako mi se čini da bismo morali na repertoaru imati domaće klasike. Recimo, turist koji dođe u Zagreb morao bi moći vidjeti Đavla u selu. Super je da vidi Labuđe, ali to može svugdje. Na jednak način na koji se tretira Lado, koji diljem svijeta izvodi tradicionalne domaće plesove i pjesme, i po tome je poznat, to moramo napraviti s baletom. Posebno zato što imamo djela kojima se možemo pohvaliti

 

Kao i plesača?

Apsolutno. U našoj zemlji ima mnogo mladih talenata, no oni često u potragu za poslom odlaze vani.  U zadnjih nekoliko godina otišlo je desetak vrhunskih mladih plesača, koji sada rade u Finskoj, Njemačkoj, Rusiji… Za njih nije bilo posla u domaćim teatrima. Lako je kupiti stranog plesača, koji dolazi sa znanjem i može praktično odmah na scenu. Teže, daleko teže, je odgojiti svojeg plesača. No, mislim da je to nužno. Da, s učenicima baletnih škola treba dosta raditi, no kako će naučiti ako im ne damo priliku? Nemam ništa protiv stranih plesača, dapače, pa i sam sam bio stranac dok sam plesao u Pittsburgu, Münchenu, Hamburgu… Naša kazališta imaju nacionalne ansamble i morali bi više pažnje posvetiti tome da u svojim redovima imaju plesače iz svoje zemlje.