SPLIT – Balet koji je premijerno izveden ove sezone u HNK Split svoju neurotičnu čaroliju pokazao je sinoć na Sustipanu. Tramvaj zvan čežnja balet je Dinka Bogdanića izveden na glazbu Mladena Tarbuka. Radnja prati život Blanche Du Bois, koja je nemilim životnim okolnostima bila prisiljena doći u duševnu bolnicu. Tamo se prisjeća svih događaja koji su je doveli do ludila. Radnja je preuzeta iz istoimenog djela poznatog američkog pisca Tennessee Williamsa.

U sinoćnjoj izvedbi Blanche je utjelovila Albina Rahmatullina, koja je ulogu oživjela ne samo vrsnim tehničkim, već i zavidnim dramskim sposobnostima. Radnja predstave je teška, jer prati propast idealizma naivne i razmažene žene koja se odbija suprotstaviti životnim okolnostima, već se radije prepušta imaginaciji u negiranju postojeće situacije.

Stanleya je plesao Ivan Boiko, mlad, talentiran i oku ugodan plesač koji će sigurno imati blistavu karijeru. Stellu, Blanchinu sestru, otplesala je Simona Caputo, a tajanstvenu i nenadmašnu personifikaciju smrti Lejla Baramović. Radnja se odvija ponajviše oko nekolicine pojedinaca, tako da je malo dijelova koje je otplesao ansambl. No, sama činjenica da za ovu predstavu plešu tri podjele govori o tome koliko je solistima zahtjevno psihološki utjeloviti likove. 

Glazba je neobična, ali u skladu s radnjom koja se brzo odvija na sceni. Kao i svaku predstavu do sada, blizina scene i publike zadivljuje i zastrašuje, ovisno o sceni koja se prikazuje. Neobična glazba i još neobičnija radnja na Sustipanu su dobili novu, življu dimenziju i dojam otvorenosti. Na Sustipanu su svi baleti drugačiji nego kad ih se gleda u kazalištu – pozornica je manja, zbog čega su plesači kompaktnija cjelina. U svakom slučaju, jasno da je pozornica u tom parku daleko čarobnija kulisa za svaku vrstu umjetnosti.