MARIBOR – Anton Bogov 4. rujna obilježit će dvadesetu godinu umjetničkog rada, a tim povodom će zaplesati ma pozornici SNG u Mariboru. Ovaj poznati plesač, kojeg i zagrebačka publika jako voli, svojoj će vjernoj publici na taj način pokloniti ono što najviše žele – ples.

 

 

Prvi solist toga kazališta započeo je svoje školovanje u Moskvi završio ga u Alma Ati, a usavršava svoj umjetnički zanat do danas, bruseći svaki pokret, svaku mišićnu nijansu svoga tijela u vječnom traženju savršenstva. Prvi put susrela sam ga u sezoni 1994./95. u HNK u Zagrebu. Gotovo dječak, nastupio je tada kao Plava ptica u baletu Trnoružica koreografa Waczlawa Orlikovskog. Izvrsnog skoka, stabilnih okreta sa zrnom mladenačke nesigurnosti za koju je bilo jasno da će iskustvom nestati, oduševio je publiku i nas kolege.

 

 

Od tada nebrojeno je puta gostovao na našoj pozornici plešući glavne uloge u predstavama klasičnog baleta. Vedar i poletan, čovjek koji voli plesati i koji voli život, nikada nije zanemario svoje plesačke obaveze, predstava i rad na koreografiji zauzimaju prvo mjesto u njegovom životu. Tijelo koje ima zanimljive krivulje pravi je izazov pedagogu i koreografu, ali ne i plesaču. Anton je vječno pun prigovora na svoje tijelo i svoje izvedbe. Možda ga je upravo ta nepotrebna samokritičnost odvela i u druge vrhunske baletne kuće gdje su usporedbe sa izvrsnim plesačima tražile sve više angažmana i upornosti koja mu ne nedostaje.

 

 

Godine 2003. našla sam se u vrlo teškoj situaciji. Radila sam predstavu Bruna Bjelinskog Mačak u čizmama, po prvi put velika koreografija i to na pozornici mog HNK u Zagrebu. Neposredno prije premijere plesač koji je trebao nastupiti kao Mačak, zadobio je povredu. Bilo je pitanje odgoditi predstavu za kasniji termin kojega gotovo i nije bilo moguće naći jer je repertoar bio krcat. Ravnatelj baleta Dinko Bogdanić i ja vidjeli smo samo jednu mogućnost spasa – Antona Bogova. Ostalo je svega tri dana, a Anton je u tom kratkom roku naučio koreografski tekst i nastupio na premijeri izvedenoj unatoč svemu u terminu najave. Njegova besprijekorna tehnika bila je podloga na kojoj se mogao poigrati čak i ovakvim kazališno rečeno „upadom„ u dva čina predstave koja mu je bila potpuno nepoznata. Nezaboravni kazališni momenti čiju težinu i rizičnost i plesač i koreograf shvate tek kasnije.

 

 

Bogov na sceni, foto: SNG

 

 

Tri sezone nakon toga ponuđen mi je rad na glazbu Borisa Papandopula. Zajedno s Nedjeljkom Fabriom, našim književnikom i akademikom, načinila sam libreto pokušavajući ispričati priču o kompozitoru, priču o umjetniku i njegovim traganjem za savršenstvom. Nije bilo moguće zamisliti nikoga drugog u naslovnoj ulozi Maestra osim Antona Bogova. Rad u početku nije bio lagan. Anton puno gostuje te termine morate slagati prema njegovim obavezama što ponekad rezultira rascjepkanim probama u kojima plesač ne može dobiti potpunu sliku cijelog projekta. Tada dolazi do „pobune„ plesača, do uzrujavanja koreografa jer se oba osjećaju neshvaćeno. Ta međusobna neshvaćenost potrajala je u našem slučaju do prve scenske probe i tada je sve nekako sjelo na mjesto. Anton je razumio Papandopula, a ja Antona – od tada do danas postoji suradnja i prijateljstvo.

 

 

Prigodom moje proslave 35. godišnjice umjetničkog rada samo smo telefonom dogovorili termin mog dolaska u Maribor, a s ostalim sudionicima susreo se tek na dan izvedbe – naporno i napeto, ali Anton to može i u tome uživa. Njegovo oblikovanje vlastita tijela nikada neće biti završeno. Sada, nakon dvadeset godina profesionalnog života ta vitka, dječačka figura koja pamti mnoge povrede i bolove jer se nije moglo, smjelo, niti htjelo stati, izražava svoj zanat drugim načinima. Samouvjerenost stečena iskustvom, ležernost kretanja, prirođena muzikalnost, razumijevanje dramaturgije omogućuju mu da se još uvijek poigrava baletnim zadaćama, pomaže i uči mlade partnerice, a pomalo i mlade plesače. Iskustvo koje ima, treba preliti u neki novi materijal za oblikovanje. No, do tada još je pred njim razdoblje potpunog predavanja pozornici i publici. Sigurna sam da je ovo tek prva u nizu njegovih umjetničkih proslava rada za koju zaslužuje najveći pljesak. Novi ritmovi za njega tek dolaze…