SPLIT -Posljednja premijera ovogodišnjeg 61. Splitskog ljeta zasluženo je pripala baletu „5 do 12“ koji je, u virtuoznoj igri trojice makedonskih magova izvedbene umjetnosti, očarao publiku suvremenim propitivanjem identiteta balkanskih naroda kroz spoj tradicijskog i modernog.

 

Koreografiju potpisuje renomirani makedonski majstor plesa Igor Kirov, čija su djela već postavljana u mnogim svjetskim prijestolnicama, uključujući i SAD. Ono što balet „5 do 12“ izdvaja od dosad viđenih čarolija na Sustipanu jest glazba Kirila Džajkovskog, makedonskog DJ-a i kompozitora, virtuoza kada je u pitanju spajanje elektronske i etno glazbe.

 

Bajkoviti ambijent Sustipana još se jednom pokazao kao fantastična kulisa za baletne izvedbe, pa je tako bilo i na sinoćnjoj praizvedbi čijem su održavanju prijetili tamni oblaci najavljujući kišu. Iako bi se, da je kiša pala, predstava preselila u HNK-ovu zgradu, Kirov je inzistirao da se ipak održi na Sustipanu, a nebo mu se ipak smilovalo, pa je na scenu palo tek nekoliko kapi kiše (koja bi, da se plesalo u špicama stvorila ozbiljan rizik za plesače).

 

Kirovljeva osnovna ideja o 12 plesača u 12 scena koji kroz šest vremenskih razdoblja prikazuju šest dijelova ljudskog života, od rađanja do smrti, pokazala se punim pogotkom za plesačko tijelo splitskog HNK koji je izvedbom uspio spojiti mnogim ljubiteljima baletne umjetnosti nespojive pojmove – gracioznost i tehničku zahtjevnost plesa s opuštenim no katkad agresivnim ritmovima elektronske glazbe s primjesama drum’n bassa i duba.

 

Prizor iz predstave, foto: HNK Split

 

No, na Sustipanu sinoć nije plesao samo ansambl HNK – plesala je i geometrijski oblikovana scenografija u izvedbi Slovenca Matije Kovača. Rasplesani kvadri čas su bili rekvizit plesačkog tijela, da bi se već u drugom trenutku transformirali u različite oblike, od banalnih ormara do raskošnih hramskih stupova. Dvanaest baletana i balerina tako je uz taktove glazbe Kirila Džajkovskog bilo neraskidivo povezano sa pozornicom, pričajući temeljnu Kirovljevu priču o životu kao kocki koja se okreće i kotrlja. Njegov rasplesani svijet kocki i boja uspješno je publici prenio poruku kako živjeti u vremenu gdje se kocke katkad bacaju pet do 12, a nekad i pet iza 12, zbog čega uvijek treba biti spreman.

 

Iako nije bilo solističkih nastupa, jer je ansambl djelovao kao jedan, dobro uigran plesni organizam, publici se ekspresijom, mimikama i gestama uspjela nametnuti sjajna Nikol Marčić, dok je Leona Sivoš svojom androginošću upravo savršeno zaokružila samo naizgled sukobljen mističan svijet geometrije, kao hladne i precizne konstante, te sinestezije boja i ritmova.

 

Svakako nije zaostajao ni muški dio ansambla, iako Kirov nikome nije dao šansu da se istakne, inzistirajući na funkcionalnoj uigranosti čitavog korpusa. Raskošne kostime, koji su predstavljali suvremene interpretacije makedonskih narodnih nošnji, potpisuje treći u nizu aseva iz zemlje vječnog sunca – Aleksandar Noshpal. Njegovi dvobojni kostimi koji su se pojavili u dvije crno-bijele varijante, baš kao i Kirilova glazba, predstavljali su idealan spoj suvremenog i tradicionalnog, a geometrijski krojevi dobro su se uklopili u radosnu, decentno doziranu erotičnost djela.

 

Splitska publika dugim je pljeskom nagradila trud Kirovljeve postave, što je već tradicija kada je balet na Sustipanu u pitanju. Splićani su u više navrata pokazali kako su željni plesa, bilo da se radi o suvremenim ili klasičnim izvedbama.