ZAGREB – Kao da je sunce zasjalo na pozornicu HNK u predvečerje i obasjalo 29 plesača u bijelom. Njihova tijela oblikovala su glazbu pred našim očima, ujedno je stvarajući i oponašajući, dopustivši svakome u publici da u njihovim pokretima pronađe vlastitu priču. Tako je, po prvi puta ove sezone, izveden ezoterični balet Air / Zrak.

 

Izvedba jednako ostavlja bez daha kao i u prošlogodišnjoj praizvedbi. Tijela ispunjavaju prostor, a plesači oponašaju kretnje života: njihovi se pokreti ne pretapaju jedan u drugi, nego se mučno, trzajući i teškom mukom razvijaju u novi pokret. U 13 scena, a to su Stvaranje, Zajedništvo, Potraga, Bijes, Strast, Otmica, Izdržljivost, Sloboda, Nevinost, Ljubav, Život, Prihvaćanje i Let publika je kroz izvrsno plesačko tijelo mogla osjetiti autora i bol koju je proživljavao stvarajući koreografiju – tugu jer voljene osobe više nema na ovome svijetu. Zrak mu je predstavljao prostor između neba i zemlje, potreban za opstanak ljudskih bića. On je put kojim se uspostavlja veza između neba i zemlje.

 

Stvaranje iznenađuje, a Zajedništvo unosi nemir i osjećaj straha. U toj slici plesači na glavama imaju neobične kape, zbog čega podsjećaju na vrane. Zanimljiva je i Strast, u kojoj Pavla Mikolavčić i Eugen Dobrescu prenose osjećaje muke, bola, sreće i povjerenja koju donosi strast koju osjećamo za drugu osobu.

 

Neobičan trenutak je onaj u Izdržljivosti, kada plesačica pleše u tišini. Nakon cijelog niza pokreta, zaustavlja se i uzvikuje “Sad”. Nato glazba počinje, sugerirajući nam da ona, a time i život, ponekad ovise o nama samima. Mi odlučujemo do kada ćemo pasivno plesati u tišini, a kada je vrijeme da uzviknemo i time promijenimo svoje živote.

 

Scena Slobode mami osmijeh na lice. U pokretima ima nešto blisko i drago, a uz to su otvoreni i široki, simbolizirajući slobodu kretanja. Plesači su više u zraku  nego na tlu, za njima lepršaju vrpce s njihovih haljina i do publike struji osjećaj da smiju učiniti baš sve što požele.

 

Nakon Slobode slijedi Nevinost. Mistična i fluidna, donosi pokrete koji su manje isprekidani, a lik Bijele djevojke istražuje, postavlja pitanja, želi znati… Slika Ljubavi najslabija je: možda zato što nam je ta emocija svima dobro poznata i nije nam je potrebno prenositi na jak način kako bismo je prizvali u sjećanje i još jednom proživjeli. Ona je uz to i scenografski veoma jednostavna, osim velike pandže koja se nalazi iznad pozornice. Pandža predstavlja  animalno u nama, divlji dio našeg bića koji navodi na iskorak koji možda i ne želimo. 

 

Let, zadnja slika, pokazuje čistu radost. Puna je letećih skokova i lepršavih pokreta. Ruke su uzdignute visoko u zrak i kao da ga slave, a svjetlost nalik sunčevoj koja obasjava plesače daje tom Letu značenje koje je koreograf i želio prenijeti: simbol završetka potrage za unutarnjim skladom. 

 

 

Koregrafiju potpisuje Martino Muller, koji je u suradnji s glazbenikom Krešimirom Seletkovićem ovaj balet prošle godine postavio na scenu HNK. Muller ove godine nije mogao doći na izvedbu baleta jer radi na koreografiji baleta Petar Pan u Bruxellesu.

 

– Sretan sam što se Zrak opet izvodi. Prošle se godine plesao samo pet puta, a u njega je uloženo četiri mjeseca priprema i dva mjeseca proba u studiju i na pozornici. Smatram da se balet sam po sebi treba razvijati, a da bi se to dogodilo treba više puta biti izveden u istoj postavi – rekao je Muller za balet.com.hr. 

 

Pavla Mikolavčić, koja je plesala ulogu Bijele djevojke i za nju bila proglašena jednom od 100 najboljih plesačica na svijetu, oduševljena je što opet može prenijeti koreografiju, koja je tim zanimljivija jer, zapravo, nema priču.

 

– Jako mi je drago što opet plešemo ovu neobičnu predstavu, samo mi je žao što nas Martino ove godine nije posjetio i opet je obnovio s nama. Ipak, nadam se da ćemo uspjeti obnoviti čaroliju od prošle godine – rekla nam je uoči nastupa Pavla.

 

Njezina su se očekivanja ostvarila – čaroliju koju smo osjetili prošle godine, plesači su nam priredili opet. Balet koji govori o životu jedne osobe, a time i o životu općenito, pobuđuje cijelu paletu emocija. Od bola i straha, preko strast i ljubavi, do konačnog smirenja. Cijeli ljudski život prikazan u samo sat vremena nešto je što vrijedi pogledati i doživjeti.