ZAGREB – Dugoočekivani naslov, balet “Elizabeta Austrijska – Sissi”, sinoć je praizveden u zagrebačkom HNK. Kazalište je, kao i uvijek na premijerama, bilo ispunjeno do zadnjeg mjesta, a mnogi su u njega došli s velikim očekivanjima. Kako i ne bi – radi se, zapravo, o svjetskoj praizvedbi, na fotografijama koje su objavljene mogli su se vidjeti prekrasni kostimi, a balet su nosila jaka imena domaćeg baleta.

 

No, velika očekivanja publike nisu zadovoljena.

 

Nije riječ o lošem baletu, da odmah istaknemo. Koreografija Patricea Barta je neoklasična (premda ima jedan suvremeni dio koji je potpuno nejasan i savršeno nepotreban), plesači su dali sve od sebe, no to jednostavno nije to. Onima koji dobro poznaju život slavne carice radnja je bila azumljiva, no drugi, koji o njoj ne znaju baš sve, imali su problema u praćenju radnje. Valja pohvaliti odluku koreografa da na scenu postavi plesove koji prate činjenicu da se radnja događa u Grčkoj i Mađarskoj, zbog čega je scena bila šarena i živa. Kostimi su bili prekrasni, no podsuknje su povremeno više ometale plesačice u pokretu, kojeg nismo mogli dobro vidjeti, nego što su doprinosile radnji.

 

Odabir Natalie Kosovac za naslovu ulogu bio je, sasvim očekivano dobar, jer je bila zaista fantastična. Zablistala je i Iva Vitić Gameiro, koja je plesala ulogu Melankolije. Bila je hladna i strašna, kakav duševni nemir i jest, čime je pokazala kako se plesački i glumački može snaći i u ulogama u kakvima je inače ne gledamo. No, odabir Andrea Schifana za ulogu Sissinog supruga Franje Josipa I. nije bio najbolji. Premda on jest solidan tehničar, na sceni nije dovoljno karizmatičan.

 

 

Ulogu Ludwiga II. Bavarskog u zadnji je čas preuzeo Balint Rauscher, jer se Guilherme Gameiro Alves povrijedio i ozljeda nije dovoljno zacijelila da može odraditi svoju ulogu. Zbog toga je zapravo ta uloga svedena na jedan grand jete i nekoliko podrški. Rauscher se sjajno snašao, s obzirom na to da je uskočio u zadnjem času, no ne bi se trebale uopće događati situacije u kojima se uloga gotovo posve izbacuje jer plesač nema zamjenu.

 

 

 

                                                                Prizor iz baleta (na fotografiji je Alves, koji sinoć ipak nije plesao), foto: HNK

 

 

Na sceni smo sinoć mogli konačno vidjeti i Tomislava Petranovića (plesao je ulogu Rudolfa Habsburškog). Lijepo ga je opet vidjeti na sceni – u zadnje ga je vrijeme više viđala splitska publika (pleše u baletu “Derviš i smrt”) negoli zagrebačka, gdje je na stalnom angažmanu. Petranović je pokazao kako je u dobroj formi te da razlog zbog kojeg ga ne viđamo češće nije činjenica da više ne može plesati, nego očito nešto drugo.

 

 

Treba još istaknuti i Takuya Sumitomu, sjajnog mladog plesača izvrsnih skokova i odlične mimike lica, koji je sinoć plesao ulogu Grofa Andrassya. Tu su i Edina Pličanić, koja se vratila s porodiljnog i dobro odradila ulogu glumice Katharine Schratt, kraljeve ljubavnice. Miruna Miciu bila je Helena, Elisabetina sestra, čiji je solo u prvom činu bio pomalo histeričan. Nije riječ o greški plesačice, nego očito o previše ambiciozno postavljenoj koreografiji na brzu glazbu.

 

 

Sve u svemu, balet kojeg smo imali priliku vidjeti je lijep i publika će ga sigurno voljeti, ali je razočarao one koji su od njega očekivali spektakl.