SPLIT –  Topla snena večer splitskog ljeta sadržajno je uokvirila novu koreografsku poslasticu Igora Kirova. Na putu, sinoć premijerno izvedena u okviru 62.Splitskog ljeta, istovremeno je predstavila i svojevrsni test za samog Kirova – novog soon-to-be šefa splitskog baleta (što su potvrdili i intendant splitskog HNK Goran Golovko, kao i sam koreograf). Sudeći po reakcijama publike, Kirov se ne treba bojati preuzimanja potpune odgovornosti nad upravljačkom konzolom baleta HNK Split.

Osamnaest plesačica i plesača utjelovilo je i uplesalo 32 sanjive slike koje su gradirale od prikaza klasičnog baleta do onih suvremenog baleta. Katerina Kuznjecova, Matea Milas, Gabriela Mede, Eva Karpilovska, Hazuki Tanase, Tina Hatlak, Lejla Bajramović, Ajla Kadrić, Artjom Žusov, Ivan Boiko, Aleksandar Korjakovski, Remus Dimache, Romulus Dimache, Uroš Škaper, Ašatbek Yusupuhanov, Yevhen Baranovskyi i Francesco Bruni – simboli splitskog baleta, u jednom su dahu izveli genijalne nijanse i distorzične prekide između melankoličnih i skladnih pokreta koji naglo prelaze u dinamične i nemirne.

Upravo ovakvi prijelazi i atmosfera koju su isti stvorili savršeno su utjelovili Kirovljevu ideju – san, nesanica i sve ostale izvedenice snova koje je Kirov sveo pod opis “Spavati, a opet biti budan!”. U atmosferu se izuzev samog prostora splitskog Sustipana i vrele ljetne noći uklopila i glazbena pozadina Goldbergovih varijacija Johanna Sebastiana Bacha, kojima je pijanist Goldbreg grofu Kaiserlingu dočaravao svjetove između jave i sna, baš kao što je i Kirov pokušao dočarati splitskoj publici.

Veliku ulogu je pritom imala i neobična geometrija, odnosno simetrija svih vizualnih elemenata – geometrija prostora, pokreta, scene i boja. Svaki od ovih elemenata je tako odigrao svoj dio u predstavi – minimalistička scena sa osamnaest bijelih stolica koje su interaktivno sudjelovale u pokretu s plesačima; crna i bijela – boje kostima za koje se pobrinuo Aleksandar Noshpal, koje su semantički otvorile predstavu označavajući početak (bijela) te završetak (smrt). Svi ovi elementi zajedno s izvedbom su publiku ostavile u mističnom raspoloženju, kao da pokušavaju dočarati kreativni momentum nesanice, koji smo zasigurno svi barem jednom doživjeli.

Na putu smo također mogli sagledati i onako kako sam naslov nalaže – kao putovanje svijetom, kroz njegova stoljetna izdanja. Od točaka otplesanih od strane muškog dijela postave koje su podsjećale na modernu izvedbu derviških plesova, do solo točaka baletnog flamenca i gladijatorskih borbi starih Rimljana…Mogli bismo reći kako smo sinoć imali imali priliku sat i pol vremena putovati baletnim vremeplovom svijeta.