ZAGREB – Tomislav Petranović naš je novi nacionalni baletni prvak. Objavljeno je to sinoć u HNK, a publika, koju je Petranović netom prije oduševio plešući ulogu princa u Orašaru, oduševljeno mu je zapljeskala. Ljubimac zagrebačke publike tako je dobio najveće domaće priznanje za svoj rad. Titulu nacionalnog prvaka, naime, dodjeljuje ministar kulture na prijedlog stručnog povjerenstva, a može je dobiti samo osobito istaknuti kazališni umjetnik. Trenutno u našoj zemlji četiri plesača nose tu laskavu titulu. Almira Osmanović i Irena Pasarić nacionalne su baletne prvakinje koje više ne plešu, pa su Edina Pličanić i Tomislav Petranović zapravo jedini aktivni nositelji titule.

 

 

 – Ponosan sam i zahvalan ljudima koji me prate kroz karijeru i podržavaju me u onome što radim. Ova je titula definitivno nagrada i kruna moje karijere, koju sam gradio izabravši teži put. Zbog toga sam, zapravo, još sretniji i ispunjeniji – rekao nam je Petranović nakon otplesanog Orašara.

 

 

Tomislav Petranović rođen je 8. ožujka 1976. u Zagrebu, gdje je i napravio svoje prve baletne korake. Kao devetogodišnji polaznik Škole za klasični balet nastupao je u Orašaru (plešući ulogu Klarinog brata). Iste je godine u filmu Glembajevi Antuna Vrdoljaka odglumio malenog Leonea. Od 1989. godine nastupao je u klasičnim repertoarnim predstavama zagrebačkog Baleta, poput Orašara i Trnoružice u koreografiji Waczlawa Orlykowskog i Pepeljuge u koreografiji Ivice Sertića

 

Petranović na Giselle, foto: Mara Bratoš

 

 

U stalni angažman zagrebačkog Baleta došao je 1992. godine. Školu za klasični balet u Zagrebu završava 1993. godine u klasi profesorice Tatjane Lucić- Šarić, te se nakon toga usavršava u Heinz Bosl Stiftungu u Münchenu kod profesora Heinza Manniegela. Ubrzo postaje solist Baleta Bečke državne opere. Surađivao je s najznačajnijim suvremenim koreografima (Jiri Kilian, John Neumeier, William Forsythe, Hans van Mannen, Nacho Duato, Mauro Bigonzetti, Mehmet Balkan), a plesao glavne uloge u baletima Rudolfa Nureyeva, Georgea Balanchinea, Kennetha MacMillana, Petera Wrighta, Fredericka Ashtona, Vladimira Malakhova, Dinka Bogdanića… Godinama je plesao kao glavni baletni plesač u baletnom dijelu slavnoga bečkog Novogodišnjeg koncerta.

 

 

 

Časopis Tanz proglasio ga je 2000. godine plesačem godine za izvedbe u koreografijama Renata Zanelle. Iduće godine kao priznanje za rad i posebne zasluge za kulturu Republike Austrije dodijeljeno mu je austrijsko državljanstvo. Godine 2006. postao je prvakom Portugalskog nacionalnog baleta. Gostuje diljem svijeta, a partnerice su mu bile Simona Noja, Eva Petters, Shoko Nakamura, Margaret Illman i Aurelie Dupont. Krajem iste godine gostuje u glavnim ulogama u Baletu Slovenskog narodnog gledališća u Ljubljani u baletima Dinka Bogdanića, Uwe Scholtza i Jaša Otrina. Četiri godine kasnije gostuje u Lyonu sa trupom Ballet de Limoges.

 

 

 

Član Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu bio je od 1992. do 1994. godine, a 2011. godine vratio se i ponovno je u angažmanu matičnog kazališta kao prvak baleta. Od tada je plesao u baletima Vragolasta djevojka, Orašar, Coppélia na Montmartreu, Suita, suita, suita… Dobitnik je mnogih nagrada među ostalima, Nagrade hrvatskog glumišta te Nagrade Oskar Harmoš.