Moja je baletna priča započela u času kada sam doselila u Zagreb. Nakon nekoliko mjeseci prilagodbe, u siječnju 2001. godine roditelji su me odveli na balet u jedan privatni plesni studio. Bila sam jedan put i nije mi se svidjelo. Nakon toga, odveli su me na prvi, A tečaj, u Školu za klasični balet. Tamo mi se svidjelo i odlučila sam ostati. Roditelji su moju odluku prihvatili jer sam oduvijek plesala i nisu me mogli nagovoriti da prestanem.

Došla je jesen i upisala sam B tečaj. Imala sam kriza jer nisam mogla napraviti tzv. kuglicu, ali sam to preživjela. Nakon B došao je C tečaj, a nakon njega pripremni. On nas je pripremao za audiciju za Osnovnu baletnu školu. Nikad nisam bila nervozna kao tad! U pamćenje mi se urezala djevojčica koja je u suzama izašla iz škole i točno se sjećam da sam se u tom trenutku počela tresti. No prošla sam bez imalo problema i krenula u prvi razred osnovne škole.

To je, ukratko, moja baletna priča. Navršila sam 16. godina, a nedavno sam krenula u 2. razred jedne zagrebačke gimnazije i 3. razred baletne škole. Još uvijek slušam ljude u školi kako mi govore da moram smršavjeti, ali prestala sam ih slušati. Dok traje škola, držim dijetu i zato volim praznike. Mnogo sam puta razmišljala o tome da odustanem, no shvatila sam da to nema smisla.

Spremna sam preživjeti još dvije godine do diplomskog ispita, a nakon toga ću vidjeti što mi život donese. Voljela bih plesati, no tko zna hoće li mi to moje tijelo dopustiti?

Ana Žulec, učenica Srednje škole za klasični balet