ZAGREB – Baletna publika sinoć je mogla uživati u poslastici kakvu nema često priliku vidjeti. U Večeri  tri baleta uprizorena su tri različita baletna koncepta: Concerto barocco,  Pet tangai Paquita. I ove baletne sezone, zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište nam pokazuje kako nimalo ne zaostaje za svjetski poznatim kazalištima i baletnim kućama sa tzv. ”triple bill” konceptom baletnih izvedbi.  

 

Večer je otvorena izvedbom baleta Concerto Barocco, djelom američkog koreografa Georga Balanchinea na glazbu velikog baroknog skladatelja Johanna Sebastiana Bacha Koncert u d-molu za dvije violine. Koreografiju je prenijela Francia Russell, koja je to učinila s više od 125 Balanchineovih djela diljem Amerika, Europe i Azije. Neobičan spoj klasične, barokne glazbe s pustom scenografijom, koja uključuje samo plavičastu pozadinu čestu u Balanchineovim koreografijama, daske pozornice i balerine u bijelim trikoima.

 

Dvije plesačice na početku baleta, s to su sinoć bile Pavla Mikolavčić i Rieka Suzuki predstavljaju dvije violine. Nakon prvih par pokreta publika može vidjeti da je riječ o  iznimno zahtjevnoj koreografiji. Baš kao što je Balanchine želio, ples je u ovom baletu u prvom planu, jer jednostavnavna scenografija ne odvlači pozornost. U takvim okolnostima, svaki je pokret i više nego dobro uočljiv. Koreografija uključuje vrlo zahtjevne pokrete i okrete te iznimnu uvježbanost i usklađenost kako solista, tako i ansambla. Sinoćnja je izvedba ansambla bila dobra, no u brzini iznimno zahtjevne koreogrtafije možda je malo izostala sama gracioznost pokreta. Pohvala Pavli Mikolavčić za sjajno otplesanu koreografiju, koja je odisala lakoćom i gracioznošću.

 

 

 

Druga po redu izvedba bila je Pet tanga u koreografiji Hansa van Manena na glazbu Ástora Piazzolle Pet tanga za bandoneon uz pratnju. Koreografiju je prenijela Mea Venema, a balet se doslovno sastoji od pet tanga u izvedbi solista i više parova. Pozornica je i u ovom baletu vrlo jednostavna: crni pod i zastor kao pozadina, koji svojim jednostavnim motivima pomalo podsjeća  na kubističko slikarstvo. Kostimografija je bila vrlo otmjena –  baletani u crnini, balerine u crnim haljinama sa žarko crvenom podstavom i ornamentalnim ukrasom u gornjem dijelu. Kostimograf je nizozemski likovni umjetnik Jean-Paul Vroom, a kostime je prenijela Petra Dančević. Odličan koncept i izvedba svih pet dijelova, spoj delikatnih pokreta baleta s izazovnim i strastvenim tangom ostavili su bez daha. Odlična je bila i izvedba muškog dijela ansambla. Solist Tomislav Petranović publiku je doslovno ostavio bez daha u Trećem tangu, te je sinoć pokazao da je plesač kojeg se naprosto mora vidjeti. Peti tango nas je oduševio izvedbom parova i samom koreografijom koja sadrži oštre okretaje glave, baš kao u pravom tangu. Izdvojila bih Mirnu Sporiš i Tomislava Petranovića kao par koji je naprosto zadivio publiku.

 

Baletna večer je završena klasičnim baletom Paquita u koreografiji Dereka Deanea, koji je zagrebačkoj publici dobro poznat. Lijepu kostimografiju potpisuje Derek Deane, a scenografiju Branko Lepen. Iako u ovom baletu nije bilo naznake radnje, Paquita je ipak balet s pričom. U Španjolskoj, za vrijeme Napoleonove okupacije, mlada Paquita, koju su kao dijete iz plemićke obitelji oteli Cigani, spašava francuskog časnika Luciena od smrti koju mu sprema španjolski guverner. Pritom se otkrije njezin pravi identitet i ona se udaje za Luciena. Odlična izvedba solo para, Edine Pličanić i Dmitrija Timofejeva, koji su odlično otplesali vrlo zahtjevnu i tešku koreografiju. Uživali smo u solo varijacijama izvrsne Natalie Horsnell, Mai Kageyame, Mirune Miciu i Rieke Suzuki.

 

Sinoćnji je program baletni događaj koji se zaista ne propušta: tri različita baleta, tri različita koncepta u istoj večer zaista su za svaku pohvalu.