ZAGREB – Gužva i desetak ljudi koji su balet gledali stojećki slika su sa zadnjeg, devetog Orašara. Zašto zagrebački baletomani toliko luduju za Orašarom teško je reći, no poznato je da je do karata prilično teško doći, jer se pokupuju mjesecima prije.
Radnju balete možete pronaći na
našoj stranici, pa o tome nije potrebno pisati. No ovogodišnji su Orašari bili posvećeni Waczlawu Orlikowskom, koji je 1970. koreografirao našu verziju ovog baleta. U njegovoj verziji balet je podijeljen na 2 čina i 4 slike, a tu koreografiju prenijeli su Vesna Butorac – Blaće i Dinko Bogdanić. Ulogu Klare tumačila je izvrsna Rieka Suzuki, Orašar je bio George Stanciu, Vilu šećera plesala je Edina Pličanić a Princa Azamat Nabiullin. Drosselmayera je tumačio Svebor Sečak.
U Orašaru sudjeluju plesači svih generacija – od učenika Osnovne baletne škole, koji plešu uloge miševa i male djece, do starijih plesača koji tumače uloge njihovih roditelja. Ovo je balet, slobodno to možemo reći, u kojem su uloge odraslih dosadne, a čarolije iz snova i junaci koji prate malu Klaru kroz njene avanture doista su prekrasni. Cijelom dojmu doprinijela je maštovita scenografija Günthera Schneidera – Siemssena, u kojoj je najljepša velika bombonijera iz koje izlaze neke od slastica. Treba odati priznanje i kostimografkinjama Iki Škomrlj i Diani Kosec-Bourek, koje su osmislile takve kostime da niti u jednom trenutku nije bilo teško povjerovati da je deset torti na pozornici upravo ono sto bi trebalo predstavljati. Govoreći o slasticama, treba reći i da je Rieka Suzuki bila iznimno uvjerljiva u četvrtoj slici, kada Klara dolazi u carstvo slatkiša i iskušava djelić svakog stabla. Njena mimika bila je toliko izvrsna, da je publika gotovo mogla osjetiti okus čokolade sa stabala, a nasmijala nas je pokazujući da se prejela slastica i da joj je zlo.
Prizor iz Orašara, izvor: hnk.hr
Oduševljenje su izazvali plesači izvodeći Ukrajinsku mermeladu, a publika je tada počela pljeskati u ritmu melodije i nagradila plesače zaglušnim pljeskom. Mene je osobno, kao i uvijek, oduševila Arapska kava, gdje se pleše s velikim obručem u kojem plesačica u pojedinim trenucima stoji, a drugi ga plesači okreću. Kineski čaj je bio bez zamjerke, a isto se može reci i za Španjolsku čokoladu. Duhovitost pojedinih plesnih scena doprinijela je čaroliji cijelog baleta.
Djeca su šarmantno glumila, mnogo različitih plesnih uloga (Španjolska čokolada, Turski med, Kineski čaj, Švicarske praline, Arapska kava i Ukrajinska marmelada) doprinijelo je slikovitosti baleta, plesači su bili izvrsni, a publika, kao i uvijek, oduševljena. Premda se u nekim trenucima na plesačima mogao vidjeti zamor predstavom, svoj su posao vrhunski odradili i trebamo ih zahvaliti za prenesenu čaroliju.
*Flex je pokret stopalom koji se ne koristi često na sceni, zato je u naslovu skrenuta pozornost na njega. Orašar je balet koji se konstantno pleše u zagrebačkom HNK, a ima najviše flex-a. Pokret je jednostavan, ali nije elegantan: stopalo se zateže prema van, tako da palčevi gledaju prema gore.
