RIJEKA – Sinoć se u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivan pl. Zajc u Rijeci plesalo mnogo jezika. Večer je bila posvećena gostima pod nazivom „EuropaBallett“ iz austrijskog grada St. Pölten. Uigrana baletna trupa brojila je sve zajedno 22 plesača, koji dolaze iz različitih zemalja kao što su Rusija, Brazil, Meksiko, Velika Britanija, Cipar, Južnoafrička Republika…

 

Povod ovakvom nesvakidašnjem baletnom gostovanju krije se u inicijativi projekta „Europska prijestolnica kulture“ odnosno povezivanju i promoviranju različitih kultura, uključivanju u međukulturalne dijaloge i zajedničkom sumiranju europske povijesti.

Publika je mogla uživati u atraktivnom i raznolikom glazbeno-scenskom programu prožetom od klasičnih, neoklasičnih i modernih produkcija u atraktivnim koreografijama međunarodnih koreografa predvođenih koreografskom zvijezdom Renatom Zanellom. Baletna večer sastojala se od 20 baletnih točaka u dva čina. Što se tiče same tehnike i umijeća, bila je zaista na zavidnoj umjetničkoj razini, s posebnim pohvalama muškom dijelu baletne trupe.

 

Koreografije su bile pitke, eterične, dinamične, s brzim izmjenama i promenadama. Gledatelji su mogli uživati u različitim baletnim izrazima i glazbi iz različitih epoha i stilova. Od Mozarta Straussa i Čajkovskog do Pink Floyda i Lane Del Rey.

 

Austrijski balet, foto: HNK Zajc

 

Pojedine točke uključivale su špice, pri čemu smo mogli zaista uživati u pojedinim pas de deuxovima, čarima bijelog, klasičnog baleta kojeg ne vidimo toliko redovito na riječkim kazališnim daskama. Kad smo spomenuli, pas de deux, vrijedi istaknuti predivni, emotivni i sugestivni suvremeni ples Florienta Cadora i Cassiana Rodrigues. Svojom točkom promicali su istospolnu ljubav, slobodu i bezgraničnu ljubav koju su izveli na vrlo visokoj razini uz pratnju nježne klasične glazbe Čajkovskog.

 

Uz ovu točku iz prvog čina pohvaljujem glazbenu podlogu „Is there anybody out there“ legendarnog Pink Floyda, gdje smo mogli uživati u fantastičnom rock baletnom komadu u špicama, u izvedbi Leticije Calvete i Florienta Cadora. Kostimi su ovoj točki bili vrlo minimalistički, usudili bismo se reći i oskudni, čime se dodatno istaknula snažna muskulatura savršenih tijela koji su odlično dočarali jednako tako snažnu pjesmu.

 

Drugi čin je brojio devet plesnih točaka, koje su bile puno dinamičnije i upečatljivije od prvog dijela, gdje su ljubitelji baleta mogli uživati u svakom pokretu, koraku i skoku talentiranih mladih balerina i baletana.

Ova ispunjena kazališna večer dokaz je kako balet može biti odnosno je zajednički jezik svih naroda, kultura i kontinenata. Smatramo kako bi trebalo biti više ovakvih gostovanja i međusobnih razmjena baletnih ideja i izraza, jer umjetnost služi tome da se pleše o njoj. Za nju. Za sve države i kulture ovog svijeta.