ZAGREB -Sorin David, dugogodišnji prvak Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, umjetnik koji je svojim kreacijama obilježio jedno razdoblje zagrebačkoga Baleta preminuo je danas u Zagrebu. Bio je plesač iznimne scenske ekspresije, u svojemu tridesetogodišnjem životu na pozornici HNK u Zagrebu otplesao je sve prinčeve, ljubavnike i negativce klasičnoga baleta te sudjelovao u mnogim, suvremenim projektima koji su danas postali dio hrvatske plesne antologije. Njegov pročišćen baletni stil obilježila je precizna klasična tehnika koja se zrcalila u čistoći pokreta, mirnoći, eleganciji i sigurnosti, čime su odisale sve njegove baletne kreacije.

 

Rođen je 23. lipnja 1954. u Buzauu u Rumunjskoj. Baletnu školu u Cluj-Napoci završio je 1973. godine u klasi pedagoga Vasila Solomona i odmah bio angažiran u Rumunjskoj državnoj operi u Bukureštu. Nakon sedam godina preselio se u Zagreb i kao solist je agažiran u zagrebačkome Baletu 1980. godine, a zatim je prvak Baleta do odlaska u mirovinu 2010. godine.

 

Godine 1984. na 4. međunarodnom baletnome natjecanju u Osaki, zajedno s partnericom Almirom Osmanović, osvojili su jedinsvenu Nagradu za umjetnički dojam. Svojim elegantnim kretnjama, odličnom klasičnom tehnikom i čistoćom pokreta bio je siguran i snažan partner mnogim prvim balerinama zagrebačkoga Baleta; Vesni Butorac Blaće, Maji Srbljenović Turcu, Almiri Osmanović, Ireni Pasarić, Lidiji Mili Milovac, Ljiljani Gvozdenović, Spomenki Šparemblek, Mateji Pučko Petković, Mihaeli Devald, Milki Hribar Baltorović…

 

David Sorin, foto: HNK

 

Publika ga pamti po iznimnim kreacijama glavnih uloga u predstavama klasičnoga baletnog repertoara; Princa Siegfrieda u Labuđem jezeru P. I. Čajkovskoga u koreografiji Olega Danovskog, Romea u Romeu i Juliji S. S. Prokofjeva u koreografiji Waczlawa Orlykovskog, Grofa Albrechta u Giselle A. Adama u koreografiji Attilia Labisa, Princa u Orašaru P. I. Čajkovskoga u koreografiji Waczlawa Orlykowskoga, Basilia u Don Quijoteu Ludwiga Minkusa u koreografiji Pavela Rotarua, Franza u Coppéliji L. Delibesa u koreografiji Ivice Sertića, Momka u Tri sestre T. Proševa u koreografiji Vlaste Dedovića, Princa u Pepeljuzi S. S. Prokofjeva u koreografiji Ivice Sertića, Marka u Ohridskoj legendi S. Hristića u koreografiji Dimitrija Parlića, Momkova srca u Licitarskome srcu K. Baranovića u koreografiji Franje Horvata, Princa Désiréea u Trnoružici P. I. Čajkovskoga u koreografiji Waczlawa Orlykowskoga, Radže u Bajaderi L. Minkusa u koreografiji Dinka Bogdanića.

 

No jednako sugestivni, otmjeni i dostojanstveni bili su njegovi nastupi u predstavama suvremenoga baletnog repertoara, primjerice u gotovo svim predstavama Milka Šparembleka na zagrebačkoj pozornici; Opusu 43 Ludwiga van Beethovena, Pjesmama ljubavi i smrti Gustava Mahlera, Amadeusu monumentumu Wolfganga Amadeusa Mozarta, Carmini Krležiani Frane Paraća, zatim nastupi u Carmini burani Carla Orffa u koreografiji Drage Boldina, Baladama… koje donosi vjetar u koreografiji Vasca Wellenkampa, Tri sestre T. Proševa u koreografiji Vlaste Dedovića, Pokusu J. Sebastiana Bacha – G. Pressera u koreografiji Antala Fodora i dr. Pamtljiv je ostao i njegov nastup u dramsko-operno-baletnom spektaklu Osman Ivana Gundulića u adaptaciji i režiji Georgija Para, na glazbu Igora Kuljerića u koreografiji Milka Šparembleka.

 

S matičnim je kazalištem gostovao diljem svijeta; u SAD-u, Japanu, Njemačkoj, Nizozemskoj, Švicarskoj, Luksemburgu, Španjolskoj, Belgiji, Francuskoj, Italiji, Južnoj Koreji, Costa Rici, Sloveniji, Češkoj, Mađarskoj, Portugalu, Danskoj, Švedskoj, Velikoj Britaniji, Makedoniji i dr. te na svim hrvatskim baletnim pozornicama.